Dol, pivski “zid plača”: Obilježene 73 godine od stradanja pivskog naroda

U Dolima, pokraj sela Miljkovac u Pivi, obilježene su 73. godine od stradanja pivskog naroda za vrijeme Drugog svjetskog rata. Svetu arhijerejsku liturgiju služio je episkop budimljansko-nikšićki vladika Joanikije sa brojnim sveštenstvom i monaštvom, a na mjesto stradanja okupio se veći broj Pivljana. Tu su bili i učenici drugog i četvrtog razreda iz plužinskog Obrazovnog centra.

Joanikije, koji Dola nazvao srpskom golgotom i pivskim Jasenovcem kazao je  da je to najbolje mjesto da se ljudi izmire.

„Ovdje treba da čovjek odloži svaku sujetu, neslogu i mržnju, svaku pakost. Ovdje čovjek treba da se osposobi da oprosti bližnjima, ali i da zatraži oproštaj. Ovo je mjesto mira i pomirenja za naš narod“, kazao je Joanikije i dodao da se nada da će  zavladati mir kako u dušama ljudi, tako i u otadžbini.

Kazao je da je Opština Plužine jedina u Crnoj Gori koja na crkvenim skupovima preuzme ulogu domaćina i pomogne da se svake godine u Dolima organizuje pomen nevinim žrtvama.

Ne zovu Dola, kako reče prof. dr Jovan Delić bez razloga „pivskim Vitlejemom i zidom plača“. Tamo je 7.juna 1943.godine folksdojčerska jedinica „Princ Eugen“ za sat ubila 522 ljudi, među kojima i 109 djece, od kojih je jedno rođeno na gubilištu. U svakom selu pivske župe tih desetak dana 1943.godine, kada je pomenuta jedinica ubila oko 1.260 Pivljana,  bilo je po jedno stratište, a Dola su bila najveće mjesto stradanja. Nažalost, o stradanju pivskog naroda u istorijskim knjigama za osnovce i srednjoškolce nalaze se samo dvije-tri rečenice, tako da veliki broj ljudi u Crnoj Gori nije čuo za „pivsku krvavu bajku“ koju je preživio samo Miloš Glomazić i bio svjedok najtežeg zločina u Pivi koji se dogodio za vrijeme Drugog svjetskog rata. Glomazić je preminuo prije 30 godina.

Delić  je kazao da su Dola postepeno postajala sveto kultno žrtveno mjesto, a da je žrtva dozrijevala kako je dozrijevala i naša svijest o novim pivskim mučenicima, o strijeljanoj djeci.

“Kada je na veliku žrtvu odgovoreno našom malom žrtvom i kada je na žrtveno mjesto s Lovćena u Pivu sletjela Njegoševa kapela bilo je jasno da su žrtva i duh sveti pobijedili vražju jedinicu i đavolje djelo. Mjesto zločina postalo je žrtveno, pa onda sveto mjesto”, kazao je Delić.

Nevine žrtve bile su podijeljene u tri grupe – jednu su činili muškarci stariji od 15 godina, drugu žene i djevojke, a treću djeca. Redoslijed ubijanja bio je obrnut. U tim dolinama je 1977. godine napravljen memorijalni kompleks, rad vajara Luke Tomanovića, a prije deset godina izgrađena je i crkva, tipa lovćenske kapele. Sada se pored crkve gradi zvonik.

Sa Pivljanima su bili i pobratimi iz Velike pod Čakorom koje je zbližila ista nevolja i isto stradanje. Tamo je ista SS jedinica, potpomognuta brdskom „Skenderbeg“ divizijom, 28. jula 1944. godine za samo dva sata na najsvirepiji način ubila preko 500 ljudi, žena i djece. U ime Veličana skup je pozdravio Vojo Stešević.

“Duboko ljudski žalimo zbog svih žrtava bilo gdje da su pale, pa i u najnovijim ratovima pri raspadu Jugoslavije za koje sa najviših državnih mjesta stigoše izvinjenja i pokajanja, ali nas boli i što za više od sedam decenija niko ne okaja zločine fašista I esesovaca u Velici i Dolima”, kazao je Stešević.

Nakon pričešća okupljenih osveštan je i prerezan slavski kolač koji je donio ovogodišnji domaćin Željko Mitrić, dok će naredne godine domaćin biti Mirko Kecojević.

Predstavnici opštine Plužine na čelu sa predsjednikom Mijuškom Bajagićem, kao i borci, antifašisti i komunisti, položili su vijence na jedno od tri spomen obilježja u Dolima.

Organizatori pomena su Opština i Centar za kulturu Plužine, Eparhija budimljansko-nikšićka i manastir Piva. Na kraju je održan prigodan kulturno umjetnički program. u kome su učestvovali pojac Luka Cicmil koji je premijerno izveo svoju pjesmu o Jagliki Adžić, guslar Mirko Vuković, pjesnik Ranko Mićanović i Crkveni hor pri crkvi Sv. Jovana Krstitelja iz Plužina.