KAKVA PRIČA, A ISTINITA: Slijepa djevojčica progledala pod Ostrogom

On je bio glavni u selu. Njegova riječ bila je svetinja i niko je nije smio opovrgnuti. Samo su Branko i Nada znali pravu istinu koju su krili kao zmija noge. Zavoljeli su Veru kao svoje dijete. Bili su je spremni čuvati i braniti svojim životima ako treba.

Kada je Vera napunila dva mjeseca, tako je Nada primijetila da nešto nije u redu sa njenim vidom. Nije pratila predmete, na poznata lica nije reagovala niti je pokušavala da dohvati viseće igračke iznad krevetića. Pregled kod oftalmologa potvrdio je njihovu najgoru sumnju. Vera je bila slijepa. Rasla je u mraku, ali okružena ljubavlju, toplinom, porodičnom srećom.

Miloš nikada nije saznao da je spasena, niti ga je interesovala. Mada, pošto nije čuo vijesti o skorašnjoj nesreći, pretpostavio je da je neko pronašao i uzeo dijete. Eva je patila, sve dok sledeće godine nije rodila muško.Tada je mala Vera u potpunosti zaboravljena. Ali, ne gradi se sreća na tuđoj nesreći. Miloš je ostvario svoj san, dobio je muško dijete ali je nedugo nakon toga umro. Nije mu se dalo da uživa u sinu. Nada i Branko su djevojčicu vodili od ljekara do ljekara, od bioenergičara do nadriljekara i vračara, ali joj nije bilo lijeka. Vera je napunila šest godina. Ni jedan ljekar nije imao ništa pozitivno i ohrabrujuće da im saopšti. Nada je čeznula da pokušaju djelimično da joj vrate vid, barem na jedno oko.

Poslednja nada, a nada zadnja umire, bio je manastir Ostrog za koji je čula čudesne priče. Nevjerovatne za doživjeti, nestvarne za povjerovati. Priče o ozdravljenju i iscjeljenju od raznih bolesti. Odlučili su da pokušaju i već sledeći dan krenuli u Crnu Goru. Noćili su tri dana u manastiru. Duhovnici su se molili nad njom, izlivali blagoslove, prizivali iscjeljenje kroz Duha svetog. Zadnje noći, Vera je usnula anđela koji joj je rekao: “Dođi k’ meni”. Ona se trgla i otvorila sanjive oči kako bi pošla ka njemu. Vrisnula je u nevjerici. Rekla je Nadi da vidi svjetlost. Odlučili su da ostanu još par dana. Vera je počela da nazire sijenke, vidi obrise kroz maglu, a zatim je i potpuno progledala. Prvi put je vidjela nebo, cvijeće, sunce, roditelje, drugare, sebe. Oduševljenju i zahvalnosti nije bilo kraja.

Tekli su dani za danom,godina za godinom, Vera je izrasla u prelijepu mladu djevojku. Nisu znali šta da rade, došlo je vreme da joj kažu istinu i otkriju joj dugo čuvanu najmračniju tajnu o njenom porijeklu. A, istina je bila takva kakva jeste, bolna, surova, šokantna, teška.

Vera je bila razočarana, skrhana, slomljena, povrijeđena. Danima nije jela niti pila. Nije izlazila iz sobe niti pričala sa ukućanima. Eva je sa nevjericom prihvatila da je Vera njena, da je živa i zdrava. Svi su isplakali more suza, ali su bili svjesni da su skinuli veliki teret sa pleća i da je moralo tako, sa dubokim uzdahom privodu priču kraju baba Jelica. Poslije svega što joj se desilo ipak je u duši zadovoljna jer je molitvama Svetog Vasilija Ostroškog progledala i dobila priliku da ostatak života provede sa porodicom i djecom uživajući u čarima koje život nosi.

Foto Profimedia

(Kurir/Velimir Remić/verujemuboga)