Mudra priča koja oslobađa briga

Jednom prilikom sam angažovao vrhunskog stolara da mi pomogne u renoviranju stare poljske kućice i upravo mu se završio prvi težak dan na tom poslu. Pukla mu je guma, pa je izgubio jedan sat rada, električna testera mu je otkazala, a odmah zatim i stari kamionet. Dok sam ga vozio kući, sjedio je ozbiljan, ne progovarajući ni riječ.

Na dolasku, pozvao me je da upoznam njegovu porodicu. Dok smo hodali prema vratima, na kratko je zastao ispred malog stabla, dodirujući vrhove grana s obje ruke. Prije nego što su se vrata kuće otvorila, on se nevjerovatno transformisao. Njegovo preplanulo lice zasijalo je osmjesima i zagrlio je svoje troje male djece i supruzi dao poljubac.

Zatim me je otpratio do automobila. Prošli smo pored stabla, a ja sam goreo od radoznalosti. Pitao sam ga šta je to što sam maloprije vidio.

“Oh, to je moje ‘stablo briga’ “, odgovorio je.

“Znam da ne mogu da izbjegnem probleme na poslu, ali jedno je sigurno, ti problemi ne pripadaju kući, mojoj ženi i djeci. Zato ih samo objesim na stablo svake večeri, prije nego što uđem u kuću. Ujutro kad krenem na posao ponovo ih uzmem.”

Na trenutak zastane. “Ali smiješno je,” nasmije se, “kad u jutarnjim satima dođem da bi ih ponovo pokupio nema ih ni približno onoliko koliko se sjećam da sam ih objesio prethodne večeri.”

(Stil)