Revoltirana majka uslugom konobara oduševila region pismom
Majke se nerijetko nađu u neprijatnim situacijama. Upravo jednu takvu opisuje mama Vesna koja je samo željela da sa djecom i drugaricama popije kafu u jednom beogradskom kafiću…
“Moje drugarice su pušači. Ah, muka! Naročito kad imate klince. I kad biste da popijete kafu negdje u tržnom centru. Zatvorenom prostoru. Kafiću. A klinci su sa vama.
Zapravo, ovdje i nije riječ o cigaretama. Već samo o djeci. Maloj, glasnoj, nestrpljivoj, vrlo glasnoj i nemirnoj. Ali, izvinite. Svi smo to bili nekada. Neki se ne sjećaju, pa vjerovatno zbog toga prave problem tamo gdje ga nema. Tamo gdje su djeca. Nestrpljiva, glasna i nemirna. Još gore je što vam to neće reći. Nego će vam svojim postupcima staviti do znanja. Kao nama večeras.
Nervozni i namršteni konobar prati nas od trenutka kad smo čoporativno zakoračile u kafić. Nas četiri i naše četvoro djece. Godina jedna, dvije, tri i šest. Ekipa snova. Plus gladna. Plus vesela, upravo izašla iz igraonice. Četiri majke sa svojim potomcima, ulaze u kafić. Neke da zapale cigaretu, neke da im prave društvo.
Foto: Ilustracija / ShutterstockPlaši me i nervira pogled konobara koji se jedva suzdržava dok nam prilazi. Pita nas šta ćemo da popijemo, a iz očiju mu čitam – hoćete li brzo da se poslužite i izađete? Donosi nam piće i servira ga uz najhladniji pogled na svijetu. Klinci sve bučniji. Veseli. Traže sok. I one kifle što smo im malopre kupili u pekari. Pa hajde, to su djeca, neka grickaju, dok mi posrčemo nes.
Ali avaj, hoće djeca i jogurt. Baš taj koji prosipaju poslije dva gutljaja. Brzo brisanje vlažnim maramicama, mali su i brzi kao munje. Drugarica briše jogurt sa stolice, ja snimam ponovo pogled konobara mrguda.Sve mi je jasno.
Prilazi nam i sipa u čašu preostalo piće. Odmjerava dokle smo stigli sa kafama. Ludim. Tražim knjigu utisaka.
Kažem drugarici da zaboravi na bakšiš i namjerno u svoju šoljicu ubacujem prljave vlažne maramice.Hoćeš Kevi da se zamjeraš? Kad si se rodio bio si punoljetan? Nisi kakio u pelenu? Bio musav poslije doručka? Ok. Kažem Boletu i Nađi da budu još glasniji, Mila i Veljko su ionako još uvijek mali. I super bučni. Odlično, ofanziva!
Foto: Ilustracija / ShutterstockNas četiri majke, tri pušača i ja koja se solidarišem i trpim, plačemo od smijeha zbog situacije u kojoj smo trenutno. Konobar nas ogovara kod šanka, čitam mu sa usana, i još glasnije kažem Boletu da sluša pjesmu sa zvučnika.
Skakućemo po separeu i proslavljamo ovaj zajednički izlazak. Volim svoje žene. Volim našu djecu. Volim što smo svi bučni i što nam je život već godinama igraonica. I, konobaru, želim ti blizance, i bučnu ženu, i da ti klinci ne idu u vrtić, nego da ih ti čuvaš kad se vratiš sa posla. I da ti svakoga dana prosipaju mlijeko i sok po dvosjedu, da kake više puta dnevno pa da radiš samo za pelene i vlažne maramice…
Pa da se raduješ kad ti ekipa ko moja uđe u kafić, jer to znači da će napraviti veliki račun. Htjela sam da pišem upravi kafića, ali sam se, vozeći do kuće, glasno smijala našem izlasku.
Mislim da ćemo sjutra opet u igraonicu. I do onog kafića. Da naučimo konobara toleranciji. Da se smješka kao ja dok pišem ove redove.”
(Stil)
There are incredibly a lot of details this way to take into consideration. This is a fantastic examine talk about. I provde the thoughts above as general inspiration but clearly you will find questions such as one you raise up the place that the most essential factor will be working in honest very good faith. I don?t know if guidelines have emerged about things such as that, but Almost certainly that your job is clearly recognized as a reasonable game. Both youngsters feel the impact of a moment’s pleasure, for the remainder of their lives.