Bajaga: U životu me održavaju koncerti

“Godine prolaze nervoznim korakom, godine prolaze mi stojimo, jesmo li sretniji i jesmo pametniji, godine prolaze mi gledamo…” I tako u krug, baš kao u pjesmi, prolaze već četiri decenije i kusur a mi i dalje gledamo istu sliku kada je u pitanju rad Momčila Bajagića Bajage. Neumorni roker sa sjedištem u Beogradu, a boravištem širom planete, sa legendarnim Instruktorima prevalio je ko zna koju trijumfalnu godinu. I to u ritmu kao da je tek početak karijere mnoštvo festivala, inostranih turneja čak i do hladne Skandinavije, debi u Mađarskoj poslije četiri decenije, između ostalog, obilježili su 2016. godinu, a Bajaga i ekipa zaokružili su je novogodišnjim koncertima u Beogradu i prvim u 2017 i to na našem terenu, u Baru. Priželjkivali smo i novi album, prvi poslije četvorogodišnje pauze i izdanja “Daljina, dim i prašina”, ali smo se, ipak, morali zadovoljiti preslušavanjem starog muzičkog gradiva u 2016. Ploča i kaseta odavno nema, CD-ovi su maltene postali ulaganje od koga se može zaraditi jedino na svirkama pitamo Bajagu da li je i to, između ostalog, presudno uticalo da spusti gas kada je riječ o izdavaštvu.

“Nije to uticalo, mada jeste mnogo teže vrijeme i ima mnogo manje izdanja. Ali, nekako, mislim da je lako napraviti prvi, drugi album. Za trinaesti i četrnaesti treba malo vremena. Drugo, puno vremena provodili smo na koncertima, tako da nam je i to oduzimalo prostor. Jednostavo, nijesam ni imao šta specijalno da ponudim, mada sam uradio jedan snimak sa Point Blank sastavom i Dragim Jelićem ‘Kad mesec prospe rekom srebra sjaj’ (2015.) i još jednu pjesmu koja će se kasnije pojaviti. Ali, nadam se tokom ove godine da će stići novi album”, najavljuje Bajaga za Dnevne novine.

– INTERNET, PIRATI, UBICE DISKOGRAFIJE

Svjedoci smo da ovih godina mnogi iskusni muzički vukovi slave zlatne jubileje Partibrejkersi, Yu grupa, Galija, Orgazam i drugi podičili su se decenijama rada, a u 2016. Bajaga i instruktori obilježili su 30 godina od izdavanja trećeg albuma “Jahači magle”. Iznjedrio je hitove “Samo nam je ljubav potrebna” “442 do Beograda” “Rimljani”, omogućio je bendu preko 200 koncerata u godini nastanka i zabilježio 260.000 prodatih primjeraka vinilnih ploča i kaseta. Sa tom starom gardom odlazi u istoriju jedno slavno doba jugoslovenske muzike sa podacima o tiražima i popularnosti koji su današnjim muzičarima nepojmljivi i nedostižni.

U kom trenutku je povučena linija, granica između nekadašnje plodne i današnje sušne diskografije i ko je krivac čovjek ili vrijeme?

“Čovjek i vrijeme. Ali ne možeš baš da kažeš krivac. Prosto, tehnologija i pojava interneta učinili su najviše, zatim i CD-ovi koje je bilo mnogo lakše piratizovati, kao i kasete. Dok su bili LP diskovi, to je bilo zlatno doba diskografije. Sve kasnije je, naročito kada su na ovim prostorima nastupile one ratne godine, ono najgore vrijeme kada je piraterija cvjetala. Poslije se pojavio internet, a na globalnom nivou muzičari misle da je on nepravedan prema autorima jer te velike kompanij e uzimaju mnogo više para nego što bi trebalo. Ali, sad je tako. To je najviše uništilo diskografiju”, cijeni Bajaga.

– NAVIKE SE TEŠKO ODRIČE

Ali internet nije uništio koncertni život. Prethodne godine bend je bio naročito aktivan uknjižio je nastupe uzduž i poprijeko planete, a publika svjedoči da energija nikada nije izostala.

Kako se Bajaga osjeća danas na bini? Stiže li ga umor ili je i dalje tih nekoliko sati svirke začaran prostor, izolovan od svih nedaća i svakodnevice, na kom uvijek daje maksimum?

“Ti koncerti su nešto najljepše što mi se desilo u toku prošle godine. Ne da me ne umaraju, nego me održavaju u životu. I mene i momke iz benda. Navikli smo da putujemo čitavog života. Putujem skoro posljednjih 40 godina i sviram ljudima po svijetu. To je navika. Kad je stekneš jednom teško možeš da se odrekneš” nastavlja Bajaga.

Primjetno je da su dame raskošnog vokala očarane djelom Bajage Lena Kovačević posvetila je album “Džezeri” obradama kultnih pjesmama, Divna Ljubojević obukla je “Otkada tebe volim” u vanžanrovsko ruho. Bajagu ti potezi čine srećnim i pozdravlja svaku vrstu obrade koja ne narušava kvalitet originala.

“Nemam ništa protiv toga. Kada neko obradi moju pjesmu, mislim da to može da donese novi kvalitet. Taj original uvijek postoji. Drago mi je kada pjevačice poput Lene i Divne obrade pjesmu. Možda mi se jedanput-dvaput nije dopalo kako je neko obradio moju stvar. Čak je bilo i alternativnih bendova koji su obrađivali. Uvijek mi je drago”, priča muzičar, dodajući da ne zna zbog čega je danas sve više onih koji obrađuju stare hitove, često bez dozvole autora, a pritom manj ka motiva za novitete.

“Kao da su se ljudi odvikli od toga da prave pjesme. Manjak je autora, to je činjenica. Ali ne samo ovdje, nego u svijetu. Osamdesetih i devedestih bilo je puno autora i pjesama, sada je samo puno pjesama. Brzo izlaze i sve se mijenja”, opominje Bajaga.

Više se traži živa svirka

Dominantan je utisak da su džez, rok i drugi alternativni pravci osuđeni samo na festivale i koncertne dvorane, te da su protjerani iz klubova. Bajaga primjećuje da to i te kako ugrožava opstanak mladih bendova, ali vjeruje da ima nade.

“Da, sigurno je teže mladim bendovima. Mislim da se polako pojavljuju klubovi, svuda u regionu, u kojima se traži živa svirka, a da to nijesu narodnjaci. Vjerujem da se tu stanje popravlja”, zaključuje Bajaga.

(Dnevne novine)