KOMŠIJE OTKRIVAJU DETALJE O TEŠKOM ŽIVOTU DRAGANA BJELOGRLIĆA - Volim Podgoricu

KOMŠIJE OTKRIVAJU DETALJE O TEŠKOM ŽIVOTU DRAGANA BJELOGRLIĆA

Glumac i reditelj omiljen je u svom rodnom mjestu, a ni on nije zaboravio Baranđane. Svakog ljeta je tamo, a i nema komšije kojem nije dao bar malu ulogu u nekom svom filmu.

Ekipa „Blic pulsa“ prvo se uputila u kuću Dragana Bjelogrlića, koja se nalazi na nekoliko stotina metara od centra sela. Sreli su ljubaznu baku Melaniju Vasić, koja stanuje odmah pored porodičnog doma Bjelogrlića. Kaže, Dragana i njegovog brata Gorana zna od malih nogu, a  u dobrim je odnosima i sa njegovom majkom Nadom.
 – Znam ga od malih nogu, uvijek je bio jako fin dečko. Dragan je živahniji i energičniji, Goran je nekako tokom cijelog djetinjstva bio mnogo mirniji. Mada, obojica vole da se šale sa ljudima. Majka im je jako fina, poštena žena. Preko ljeta ona je stalno ovdje u selu, a čim počne zima, odlazi za Beograd. Divne su komšije! Za Uskrs njihova majka Nada ofarba jaja i donese poklone za moje praunuke – priča nam baka Melanija, koju su, kaže, prekinuli dok je spremala nedeljni kolač, ali je ipak rado popričala sa novinarima.

Komšinica Melanija je novinarima „Blic pulsa“ otkrila kako je Bjela izgubio oca Tomislava kada je imao 18 godina i da se od tada sam borio da uspije u životu.

– Djeda im je bio opančar, radnja mu je bila tu gdje je kuća… A Dragan i Goran su bili momci kada su izgubili oca. Poslije su se sami borili kroz život da uspiju. Njihova majka Nada se uvijek borila da im obezbijedi da imaju sve najbolje, a Dragan se sam trudio da uspije i da se školuje. Nije lako djeci koja izgube jednog roditelja da nastave da se bore, ali oni su to ipak uspjeli. Koliko god da im je bilo teško to što su odrastali bez oca, oni nikada to nisu pokazivali, već su se uvijek trudili da budu bolji. Sjećam se kada je dolazio ovdje na raspuste, nikada nije pokazivao koliko mu je teško, već je stalno učio i borio se za opstanak u velikom gradu. Nije ni jednom ni drugom bilo lako, znate kako je kada dolazite iz malog mjesta i u gradu pokušavate da se snađete. Svaka njima čast kako su uspjeli tako u životu – kaže prva komšinica, koja dodaje da je njihov otac Tomislav, koji je, kao i majka Nada, ekonomista po struci, želio da njegovi sinovi budu uspješni građevinski inženjeri, pa je tako Dragan upisao građevinski fakultet, ali je vrlo brzo prekinuo studije.

– Meni je, nažalost, otac umro kad sam bio pred maturom. Jedan od poslednjih razgovora koji pamtim s njim dok je ležao u postelji bio je upravo taj da treba da se bavim ozbiljnim stvarima u životu, i to je podsvjesno uticalo na moj odabir građevine. A u trenutku kada sam bio na studijama građevine, iako mi je ona dobro išla, shvatio sam da nije za mene. Postojala je zebnja moje majke i brata, ali nijesu imali otpor prema toj odluci. Kako bi bilo da je moj otac ostao živ, to ne znam, mada mislim da ni tu ne bi bilo problema – govorio je svojevremeno Bjela.

(Blic/Puls)

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com