STUDENTIKINJA: NISAM SPONZORUŠA, ali volim kad muškarac sve plati, UVIJEK!

Kada vas ljudi konstantno kritikuju, jako je teško sa njima otvoreno razgovarati.Zbog toga se neke osobe odlučuju da otvore svoju dušu preko različitih medija.

Ovo je interesantna ispovijest jedne djevojke iz Srbije.

– Ja sam iz provincije. Trenutno živim u Beogradu, gde sam došla kada sam krenula na studije, ali mislim da ću se zadržati ovdje.

Ne želim da se predstavim, jer bih time prizvala gomilu kritika posle onoga što imam da kažem.

Potičem iz porodice sa prosječnim primanjima. Dakle, moji nisu buržuji, ali su uspjeli da izdvoje za moje školovanje i studentski život u Beogradu.

Uvijek sam u dobrom društvu, ili sa prijateljima sa faksa ili sa onima koje sam upoznala u izlascima.

Nemam dečka, jer nisam naletjela na pravog, a ni ja nisam cvećka. Trenutno i nisam zainteresovana za ozbiljnu vezu, ali možda ću biti kad završim faks.

E, sad ono glavno. Okolina me konstantno kritikuje zbog mog ponašanja i ubijeđeni su da samsponzoruša.

Nije me blam da izađem u provod i da mi muškarac sve plati. Pošto volim da izlazim sa starijim muškarcima, oni već imaju dovoljno novca za tako nešto, a i to im imponuje. Ti ljudi rade i mogu sebi da dozvole plaćanje ceha za dvoje.

Pritom, zaista, ne mislim da oni treba da plaćaju samo na prvom sastanku, već uvijek kada me izvedu. Svi oni znaju da studiram i da ne mogu sebi da priuštim skupa mjesta po gradu, pa ako žele tamo da provedu vrijeme, onda mi je normalno da to i isfinansiraju.

Ja ne mislim da sam zbog toga sponzoruša, iako to možda misli cio svijet. Da imam svoj novac, ne bi mi bio problem da platim bilo koji račun. Ali, trenutno ga nemam, jer studiram.

Meni je najvažnije da imam stav da to što mi je neko platio piće ili večeru ne znači da moram da spavam sa njim. Onaj ko očekuje nešto zauzvrat, taj ni ne treba da mi čini usluge.

Dakle, moji roditelji nisu bogati i ne mogu da finansiraju moje provode, a ja sam mlada i treba da izlazim i da se na vrijeme izludujem. I to volim da radim.

Nažalost, živim u svjetu koji se hrani osuđivanjem drugih ljudi, umjesto da se bave svojim životima. Ako već troše vrijeme na mene, bilo bi bolje da me zaista upoznaju.

(Telegraf.rs)