SUTRA JE SVETA PETKA, EVO ŠTA JE OBAVEZNO DA URADITE VEČERAS: Posebno se odnosi na žene, djevojke i djecu

Pravoslavna crkva sjutra obilježava Svetu Petku (u grčkoj i bugarskoj crkvi poznata kao Paraskeva), sveticu koja je poznata kao zaštitnica žena, bolesnih i siromašnih.

Sveta Petka je jedna od najznačajnijih svetica u istočnoj i južnoj Evropi, a zanimljivo je da je na Bliskom istoku poštuju i mnogi nehrišćanski narodi.

Sveta Petka ili Paraskeva je najznačajnija svetica srpskog porijekla. Živjela je u Epivatu (Mala Azija) krajem 10. i početkom 11. veka. Po predanju je najveći deo svog života provela u pustinji uz molitvu, post i usamljenost. Ostala je djevica cijelog života.

Vjerovanja na veče uoči Svete Petke

Prema narodnom vjerovanju i veče uoči sutrašnjeg praznika Svete Petke ima posebno značenje. Poslije večere obično se ide na spavanje. Obavezno se treba tri put prekrstiti, pa izgovoriti molitvu

“Pomozi Bože, Sveta Petko i Sveta Nedeljo, oprosti nas ako smo što pogriješili; pomozi mi i sačuvaj me Bože od tuđe bijede neviđene; sačuvaj me od rđavih misli; pomozi sjutrašnji danče; daj Bože zdravlje, dobro da spavam, rđavo da ne snim, već smilje i bosilje; daj Bože zdravlje, sreću i napredak i da zdravi i živi dočekamo sjutrašnji dan!”

Ovako se obično molio samo domaćin, a žene i djeca se samo triput prekrste. Poslije molitve se spava. Glava se uvijek tokom spavanja okreće istoku, jer se tako valja. Jedna ruka se stavi pod glavu, a druga pruži. Uvijek se liježe na desnu stranu, jer se tako valja. Gdje ima djece, soba se okadi tamjanom, da se djeca ne bi u snu plašila.

Predanje kaže i da joj je u snu Isus Hrist naredio da se vrati u civilizaciju, dajući joj moć da liječi bolesne. Njena čudotvorna moć ostala je po legendi da traje i poslije smrti, te su ljudi nastavili da se isceljuju na čudotvornim izvorima koje je ostavila iza sebe.

Narodna vjerovanja kažu da na današnji dan ne smije da se pere veš, da se šije, da se radi težak posao, pogotovu to ne treba da rade žene.

Na Svetu Petku, dešavala su se velika čuda. Mnogi bolesni su ozdravili na današnji dan. Zato ljudi sa zdravstvenim problemima čekaju ovaj praznik vjerujući da će im svetiteljka pomoći.

U beogradskom naselju Železnik nalazi se čudotvorni izvor velike hrišćanske svetiteljke Prepodobne mati Paraskeve – Svete Petke. Izvor se nalazi u prelijepoj šumi koja na sve strane odiše božanskim mirom i blagoslovom Svete Petke.

Legenda kaže da je izvor nastao kao izraz zahvalnosti oca, zbog čudesnog izlječenja svoje bolesne kćeri. Nekada davno baš ovom trasom, vodio je put od Ostružnice do Beograda.

Bogati i ugledni ostružnički trgovac ovim putem često je svoju kćer, slijepu od rođenja vodio kod ljekara u prestonicu. Na jednom od takvih proputovanja, zastali su pored izvora malo da se okrepe, umiju i popiju malo hladne izvorske vode. Sljedeće jutro, poslije buđenja kroz plač, djevojčica je uzviknula da vidi svjetlost. Tu noć u snu trgovcu se javila Sveta Petka. Kao znak zahvalnosti, na tom mjestu bogati trgovac je uredio izvor i postavio mermernu ikonu Svete Petke.

Prema predanju, čudotvorni izvori Svete Petke nastali su prilikom prenošenja njenih svetih moštiju, iz Carigrada, preko Srbije, dalje putem za Rumuniju do grada Jaši.

Na svim mjestima gdje je povorka zastajala da prenoći, nastajao je čudotvorni izvor sa svetom i ljekovitom vodom.

Vjeruje se da čudotvorna voda sa izvora kod kapele Svete Petke u crkvi Ružica liječi mnoge bolesti, a naročito probleme sa očima. Pravoslavci iz mnogih zemalja zato upravo svakog 27. oktobra dolaze da uzmu vodu sa svog izvora u nadi da će im podariti dobro zdravlje ili izlečenje od trenutnih oboljenja.

Na njenom grobu, kaže legenda, događala su se čuda. Bugarski car Jovan Asen 1238. po jednima je oteo, po drugima jednostavno prenio mošti svete Paraskeve u svoj prestoni grad Trnovo. Kad su Turci osvojili Bugarsku, mošti su prenete, po zapovjesti sultana Bajazita, u grad Jaši.

Kneginja Milica uspela je 1396. da izmoli svetiteljkine mošti i sahrani ih u crkvi Ružici, na Kalemegdanu, gdje svake godine kolona žena čeka u redu za čudotvornu vodu. Sultan Sulejman Drugi prenio je mošti svete Paraskeve 1521. u Carigrad. Konačno, 1641. carigradski patrijarh Partenije poklonio je mošti moldavskom knezu Vasiliju Lupulu koji ih je prenio u Jaši i položio u crkvu Sveta tri jerarha, gdje su i danas.