VJERUJE SE DA SE NEBO OTVARA U BOGOJAVLJENSKOJ NOĆI: Evo šta djevojke treba da urade da vide budućeg muža, a ovo su ostali običaji

Pravoslavna crkva i vjernici sutra proslavljaju veliki hrišćanski praznik – Bogojavljenje.

Bogojavljenje se obilježava 19. januara i to je nepokretni praznik, ne mjenja se iz godine u godinu. Prema hrišćanskoj tradiciji, Hristos je, kada je napunio 30 godina, došao na rijeku Jordan kako bi ga krstio Sveti Jovan.

Osjećajući da je pred njim Mesija, Sveti Jovan dočeka Isusa riječima: “Ti treba mene da krstiš, a ti dolaziš meni da ja tebe krstim”. Isus mu na to odgovori: “Ostavi sad to, jer nam treba ispuniti svaku pravdu”.

Posle tih riječi Sin Božji uđe u Jordan. Tada se nad njim otvori nebo i Duh Sveti siđe na Isusa u vidu goluba. Istovremeno se sa neba čuo glas Boga Oca koji je rekao: “Ovo je Sin moj ljubljeni. On je po mojoj volji”.

Iako se, pri Isusovom krštenju, Bog javio u tri ličnosti – Bog Otac je govorio sa neba, Bog Sin se krstio u Jordanu, a Bog Duh Sveti je, u vidu goluba, sišao sa neba nad Hristovu glavu. Taj trenutak predstavlja objavljivanje Bogočovjeka i uvođenje Hrista u mesijansku misiju. Događaj objavljivanja Bogočovjeka, navodi se u svetim knjigama, slavi se kao Bogojavljanje. Takođe, Crkva je ustanovila Svetu tajnu krštenja za svako ljudsko biće. Krštenjem se postaje član Hristove crkve i duša se čisti od svakog grijeha.

Običaji i vjerovanja

Vjernici se, na Bogojavljenje, pozdravljaju rečima “Hristos se javi” a otpozdravljaju sa “Vaistinu se javi”.

Kao i kod drugih praznika, i za Bogojavljenje postoje razni običaji.

Vjeruje se da se, u gluvo doba, uoči Bogojavljenja, na tren otvara nebo, da se krste (ukrštaju) vjetrovi što duvaju zimi s onima što duvaju ljeti i da sva voda postaje sveta. Od prije desetak godina obnovljen stari običaj da se u rijeku baci krst, a mladići ali i djevojke se takmiče da do njega stignu i prvi ga uhvate.

Postojalo je vjerovanje da će mlade djevojke na bogojavljensku noć (18. na 19. januar) na nebu ugledati lik onoga za koga će se udati. U nekim krajevima djevojke su koristile ogledalo da bi ugledale lik suđenog. Pored ogledala stavljale su se svijeće, a moralo se voditi računa da se ogledalo slučajno ne pregreje i ne pukne. Umjesto da mlada djevojka ugleda lik onoga za koga će se udati, mogla bi postati žrtva još jednog narodnog vjerovanja – sedam godina nesreće u ljubavi.