Baka Mara je rođena 1914. i primila je Astra Zeneku. Jedva čeka drugu dozu
Baka Mara Gabelica najstarija je osoba u Dalmaciji, a vjerovatno i u Hrvatskoj. U septembru ove godine puni 107 godina. Rođena je davne 1914. godine, na početku Prvog svjetskog rata. Sa svojih 17 godina udala se 1932. u zaseok Gabelice u Podbablju za svoju prvu i jedinu ljubav, svoga Antu koji je od nje bio stariji 12 godina. Onda su 1953. prešli živjeti u Zmijavce. Ante je, na Marinu veliku žalost, umro samo dvije godine kasnije 1955. te je ostala udovica s četvoro djece, dva sina i dvije kćeri. Jedan sin je, na njezinu najveću žalost, preminuo.
Slobodna Dalmacija piše da baka Mara obrezuje loze i čupa mladu kapulicu, miriše procvjetale trešnje oko kuće i govori “evo, meni moga prolića”…
Baka Mara se vakcinisala protiv koronavirusa u svojoj 107. godine i evo šta je rekla:
– Jesam, prvi put i jedva čekam sada u petom misecu primit i drugu dozu da i to skinem s glave! Ja ti se inače uvik cipin protiv gripe. Sada su me cipili s onom Astrom za ovu bolest, koronu, i evo me – živa sam i zdrava!
Baka Mara dobrog je zdravlja, služi je i vid, još je čvrsta na nogama i vedroga je duha.
A na pitanje o dugovječnosti kaže:
– Nema ti, sine moj, tu neke velike pameti nego se moraš držati samo one pametne – triba malo isti, triba malo piti, triba puno raditi, triba puno plakati. Sve sam ja to prošla. Unda, puno sam radila, puno, svašta sam volila radit i manila grm, sadila duvan, šušanj kupila, dvi krave, ovce i koze uzgajala, okopavala vinograd i kumpire, loze vezala, brimenja nosila na leđima, gojila četvero svoje dice, uputila ih poštene u svit. Unda sam i klačinu palila, kupila stine, čuvala vatru tri dana, sve sam ti ja to sama, moj sine, radila… Nikad se nisam pridala!
Što je s prehranom?
– A šta sam ila! Pa malo juhe, ko će dati svaki dan juhe i manistre, nego grzdulje, divljeg zelja, kapule, kruva, pure. A imala san i dobrog čovika, moga muža i to ti je rana, moj sine. Nikada me đavlu nije prida, uvik mi je dobar bio te 23 godine koliko smo živili zajedno, pokoj mu duši, sto puta. On bi mi pomaga i bio je dobar. Eto, koliko sam udovica, nikad krivim putem pošla nisan.
