DOŠAO SAM OVDJE JER SAM BIO GLADAN I BILO MI JE HLADNO: Intervju tragično preminulog Zvezdinog košarkaša koji CIJEPA SRCE

Majkl Odžo je rođen 5. januara 1993. godine u Lagosu, a košarku je igrao u srednjoj školi u Americi u Tenesiju. Studirao je od 2012. do 2017. godine na univerzitetu Florida Stejt gdje je prosječno imao 4,9 poena po meču. Profesionalnu karijeru je počeo u Srbiji u FMP gdje je igrao jednu seozonu, dok je u Crvenoj zvezdi proveo dvije.

Njegova košarkaška priča počela je u Nigeriji, odakle se seli u Sjedinjene Američke Države, gdje je završio (i po sportu) čuveni univerzitet Florida Stejt.

Na ovom koledžu studirao je od 2012. do 2017. godine, imao je prosječno 4,9 poena po meču, a intervjuu koji je dao po dolasku na studije otkrio je veoma zanimljive detalje.

“Moja škola je imala oko 500 studenata, u malom mjestu u Čatanugi. Došao sam na Florida stejt i tamo je bilo oko 40.000 ljudi u kampusu. Razmišljao sam: “Šta? Da li ste ozbiljni?”. Onda sam vidio sve one visoke zgrade, vidio sam salu za trening. Moja sala u Tenesiju je bila sačinjena samo od dva koša i možda pet koraka između njih. Sala je ovdje bila ogromna. Mislio sam: “Vau! Stvarno?”. Uz to, bilo je nešto toplije u Talahesiju nego u Tenesiju“, rekao je tada Majkl Odžo.

Zbog loše finansijske situacije, dobri uslovi na ovom koledžu bili su presudni, jer se tokom srednje škole u koju je najprije stigao po dolasku u SAD – često dešavalo da poslije večere ponovo ogladni, a nije imao novca da kupi hranu.

“Jedna od stvari koja me je natjerala da završim školu jeste bjekstvo od hladnoće. Druga je bila hrana. Želio sam da odem negdje gdje ću moći da jedem i imam ostatke, zato što bih za dva sata ponovo ogladnio. Mislim, nije u školi bilo kao kasnije na FSU, gdje vam je sve servirano. Imali smo večeru u pola šest predveče, a ja sam u pola osam opet bio gladan. I nisam imao novac. Šta da radim? To su bile stvari koj su mi govorile ‘Moram odavde da odem. Za šest mjeseci ovo moram da završim i da odem korak naprijed’. Iskreno, meni je hladnoća još više smetala. Onda i ishrana. Htio sam da sa srednjom školom završim što prije, kako bih mogao da jedem i da mi još i preostane za drugi put“, otkrio je Odžo i objasnio kako mu je jedan slučajan susret promijenio život.

“Dok sam šetao nakon fudbalske utakmice, pošto sam se tim sportom bavio, jedan čovjek mi je prišao i pitao šta radim u tom sportu. Pošto sam bio vrlo visok predložio mi je da se okušam u košarci. Kasnije sam otišao na prvi trening u salu nacionalnog Saveza. Međutim, nismo mogli tamo da igramo jer je ona bila rezervisana za reprezentaciju, pa smo zaigrali na terenu koji je imao polomljenu tablu i iskrivljen obruč. Nije nam bilo dozvoljeno da zakucavamo baš zbog toga. Bilo je pravilo da ako nešto polomiš moraš sam i da popraviš, a kako nismo imali novac za popravku riješili smo da to ne radimo“, otkrio je Nigerijac.

Onda je došao teži dio kada je to trebalo da kaže majci, koja mu je poručila: “Ne ideš ti nigdje. Znaš li gde je to? Ne poznaješ nikoga tamo i daleko je”.

Odžo je bio uvjeren da je to pravi put za njega.

-“Vidi, mama… Mlad sam i to je dobra prilika za mene“, rekao je u pomenutom intervjuu.

Priliku je iskoristio da zablisa i u Americi, a onda i u Srbiji, čije košarkaške javnosti sada najviše i pate za njegovim preranim odlaskom.

(Kurir sport)