NAJPOZNATIJI STREET ART UMJETNIK CRNE GORE ZA VOP “Murali su umjetnost i mogu biti turistička atrakcija”

Podgorica dobija sve više murala na svojim ulicama i primjetno je da sve više umjetnika djeluje u javnom prostoru. Od tradicionalnih grafita od Bloka 5 do murala na Starom Aerodromu, od Zabjela do mosta Andrije Kažića, umjetnici izražavaju svoj stav i uljepšavaju sive oronule zidove.

Grafiti su oduvijek smatrani kontrakulturnom pojavom koja je bila asocijacija za vandalizam i skrnavljenje javnih građevina. Poruke su često bile agresivne i politički orijentisane. Razvoj grafita je pretrpio velike promjene tokom istorije, ali i danas se grafiti umjetnici bore protiv ovih stereotipa koji i dalje postoje.

U Crnoj Gori javnost često ima negativno mišljenje o ovom obliku umjetnosti. Ipak, postoji nekolicina domaćih grafiti umetnika koji ruše takve stavove kvalitetom svojih radova.

Jedan od njih je Mišo Joskić, koji je ostavio svoj lični pečat na zidovima širom Podgorice.

Tvoji street art radovi su postali prepoznatljivi u Podgorici i daješ značajan doprinos da se Podgorica pridruži evropskim metropolama po street art umjetnosti. Kada si počeo da se baviš street artom I zbog čega?

Hvala na lijepim riječima. Počeo sam prije 4 godine aktivno da slikam po zidovima, do tada sam imao nekoliko izleta dok sam bio mladji. Radio sam u kontinuitetu par poslova  gdje sam trebao oslikati zidove u graffiti art stilu, zatim jedan portret i tada sam shvatio da želim da radim na velikim površinama. Inače sam diplomirao grafički dizajn jer sam odabrao to kao kompromis. Imao sam opcije, slikarstvo, od kog nećes moci da živis  i grafički  dizajn  koji može da se unovči. U mom slučaju je ispalo obratno ali svakako mi je od velike koristi stečeno znanje iz oblasti grafičkog dizajna.

Šta si prvo naslikao? Kako si se osjećao?

 Počeo sam jos u osnovnoj školi po kojekakvim zabitima, haustorima, starim vagonima i slično a prvi rad sa kojim sam bio baš zadovoljan je portret Ksenije Brković,

To je prvi rad većeg formata koji sam radio pomoću dizalice i bio sam zabrinut hoću li moći iznijeti posao kako treba na tolikoj površini, napolju, dok prolaze ljudi. Kad sam završio bio sam zadovoljan, odmah su mi porasli apetiti za jos većim formatima.

 Kakva je, po tebi, street art scena u Podgorici I Crnoj Gori uopšte? Ima li kvalitetnih umjetnika? Koliko vaš rad prepoznaje država I lokalne samouprave?

 Mislim da treba mnogo više da se radi. Postoji puno prepreka da bi se naslikao jedan mural, od prikupljanja dozvola, saglasnosti, pisanja projekata, čekanje odobrenja,  što je nešto što umjetnici uglavnom nerado obavljaju, još kad se doda prikupljanje sredstava za boje, skele, dizalice itd lakše je odustati od murala i raditi na platnu, papiru I slično. Trenutno se izglasava, ili je izglasan već, zakon o komisiji koja će kontrolisati šta može a šta ne može da se slika. Vidjećemo koliko će biti sluha za street art. Dobro je to što primjećujem da  ljudi sve više imaju simpatija za street art i ovaj vid umjetnosti.

Kako bi ukratko opisao svoj stil, po čemu se izdvajaš od drugih street artista?

Volim dosta da experimentišem. Trenutno dosta koristim stencile tj šablone i dosta slikam na platnu. Malo sam se premjestio na manji format i slikam više slika odjednom. Ranije sam uglavnome crtao , radio manje formate, težio ka tehničkom savršenstvu i studioznom crtežu.Sad mi je to dosadilo tako da ne znam u kom će to pravcu ići. Otvoren sam za razne uticaje. Nisam od onih umjetnika koji rade jednu istu sliku cijeli život. Nisam takav tip, mora stalno nešto da se desava drukčije inače zaspah. Trenutna situacija sa pandemijom mi je inspirativna tako da su to najčesće teme na slikama. Uglavnom, čekam ljepše vrijeme da izađem na ulicu.

Koje poruke želiš da pošalješ svojim grafitima? Šta želiš da promijeniš u društvu? Da li građani to razumiju?

Više je to razgovor sa samim sobom. Svaki dan sve više sam uvjeren da niko nikom ne može promjeniti mišljenje i da niko nikoga ni u šta ne može ubjediti. Niko ni ne pomišlja da možda to što misli i u šta vjeruje je možda pogrešno, tako da ponekad mislim da je uzalud  truditi se i pokušavati slati bilo kakve poruke.

Volim kad sam uključen u ekološke priče, osjećam se dobro kad to radim.

Imaš i izlagačko iskustvo iza sebe. Koje je tvoje mišljenje po pitanju izlaganja ulične umjetnosti u galerijskom prostoru? Da li je street art namjenjen isključivo ulici?

Jos sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada je grafiitti art bio u začetku, graffiti writereri su izlagali po galerijama tako da je to stara priča, jedino što kod nas tako nešto je rijetkost za vidjeti. Baš ovih dana, street art  festival iz Mostara je selio izložbu po regionu.  Bilo bi super da svrate i do nas, mada teško kad je situacija sa pandemijom neizvjesna. Covid je nepredvidiv, čas napada u kasnim večernjim satima pa onda krene malo ranije, pa vreba po zatvorenom prostoru pa na otvorenom, pa u kafiće oće u crkve neće. Kod nas sad oće i u galerije tako da sumnjam da će svraćati izložba do nas.

Da li si imao podršku od Glavnog grada u vidu nabavljanja boja, opreme…

Komunalno je više puta izlazilo u susret, sa dizalicama, rasvjetom i slično.

Evo jedan predlog za glavni grad, kažite mi- izvoli , biraj jednu zgradu, evo sredstva, radi šta misliš da treba, izrazi se, podržavamo umjetnike. Ili još bolje, 5 umjetnika i 5 zidova. Kad bi se takve stvari dešavale grad bi nam bio bogatiji i ljepši. Pomenuću opet grad Herlen u Belgiji, čiji je gradonačelnik odlučio napravit street art Meku od grada. Pozvao je puno umjetnika i oslikali su čitav grad. Možete li zamisliti da idete gradom i na svakom ćosku je mural. Zbog takvih stvari turisti bi dolazili u našu zemlju.

Moram pomenuti i firmu Maxima, oni su mi više puta izašli u susret. Oni vole to što radim i za to sam im zahvalan.

U kom pravcu bi volio da se tvoja karijra dalje razvija? Kakvi su ti planovi za naredni period?

Volio bih da više putujem i slikam, van naše zemlje i regiona. Svakako ne planiram da prestajem da se bavim ovim poslom. Vidjećemo.

Marko Komlenac