Afera “Tunel”: Godinu kasnije nalogodavci nepoznati, ostavke izostale
Ni poslije godinu od pokretanja istrage nakon otkrivanja tunela u depou podgoričkog Višeg suda, Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici nije otkrilo ko je i zbog čega naložio obijanje tog skladišta sa dokaznim materijalom iz krivičnih postupka. Svi osumnjičeni, koji su bili uhapšeni, u međuvremenu, pušteni su iz pritvora. Oni će se pred sudom naći 24. septembra. Sagovornici Portala RTCG ocjenjuju da je za ovakvu situaciju kriva država, te da je ponižavajuće što niko od nadležnih nije osjetio odgovornost i podnio ostavku.
Odgovornost za ovakvu situaciju snose državni organi, kaže kriminolog i profesor na Pravnom fakultetu Velimir Rakočević.
“Odgovorni su državni organi koji su, shodno zakonu, obavezni da otkrivaju i procesuiraju počinioce krivičnih djela. Treba priznati da je ovaj zločin vrlo vješto isplaniran i realizovan, što je veliki izazov i za mnogo snažniju policiju od naše”, kaže Rakočević u razgovoru za Portal RTCG.
Pojasnio je da se kod ovih delikata vrlo teško se otkriva motiv, a još teže organizator i sami vrh kriminalne piramide.
“U kriminalistici je odavno poznato da se ovaj oblik kriminaliteta ne može dokazivati klasičnim metodama. Klasičnim dokaznim metodama u ovom slučaju su otkriveni i procesuirani neposredni izvršioci sa dna kriminalne ljestvice”, navodi Rakočević.
Podsjetimo, tužilaštvo je završilo istragu u podiglo optužnicu protiv Katarine Baćović, Marijana Vuljaja, Nikole Milačića i Predraga Mirotića iz Podgorice, kao i Vladimira Erića iz Loznice, i njegovih sugrađana, koji su u bjekstvu, Veljka Markovića, Milana Markovića i Dejana Jovanovića.
Svim optuženima, osim Vuljaju, na teret je stavljeno krivično djelo kriminalno udruživanje u sticaju sa krivičnim djelom teška krađa.
Baćovićeva je osumnjičena i za krivično djelo falsifikovanje isprave, dok je Vuljaju stavljeno na teret krivično djelo pomoć učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela.
Svi osumnjičeni pušteni su iz pritvora, a kontrola optužnciezakazana je za 24. septembar.
Profesor Rakočević kaže da je pri rješavanju ovog slučaja trebalo primijeniti tajne dokazne radnje u cilju dolaženja do visokopozicioniranih osoba u kriminalnoj hijerarhiji.
“Treba imati u vidu da su ovim krivičnim djelom bile ugrožene daleko veće vrijednosti od imovine i javnog reda i mira”, istakao je Rakočević.
U razgovoru za naš portal kaže i da je duži protok vremena najgori mogući saveznik istražiteljima jer dokazi nestaju, a glavni akteri zločina imaju dovoljno vremena da uklone dokaze.
“Budući da se radi o teškom i složenom krivičnom djelu, otkrivanje, razjašnjavanje i dokazivanje bilo je moguće korišćenjem specijalnih istražnih tehnika u kombinaciji sa operativnom i obavještajnom aktivnošću nadležnih organa”, navodi Rakočević.
Direktorica Akcije za socijalnu pravdu (ASP) Ines Mrdović cijeni da je istraga vođena na način da se u startu kompromituje i mjesto izvršenja krivičnog djela i dokazi, tako da je glavna odgovornost bila na tužilaštvu i policiji.
“Treba se sjetiti da je odmah po saznanju za slučaj tadašnji manjinski premijer Dritan Abazović sa ministrom pravde Markom Kovačem “ušetao” pod svjetlom kamera na mjesto izvršenja krivičnog djela, što je potpuno nedopustivo, jer se zna kako se provode kvalitetne istražne radnje”, podsjeća Mrdović.
