ČIJI JE NAŠ PREMIJER? 5 očiglednih činjenica u vezi Zdravka Krivokapića i njegove Vlade

Piše: Vesna Radojević

Sledeće sedmice parlamentarna većina prelama sudbinu premijera Zdravka Krivokapića i njegove Vlade.

Ali i sudbinu svih nas, jer će Vlada, ova ili neka druga, odlučivati o našoj budućnosti. Budućnosti naše djece. 

Redovni profesor Mašinskog fakulteta u Podgorici, Zdravko Krivokapić, nepoznat široj javnosti do avgusta prošle godine kada je, bez svoje “krivice”, došao na čelo liste “Za budućnosti Crne Gore” koja je energiju protestnih litija pretočila u izbornu pobjedu nad tridesetogodišnjim režimom, deset mjeseci kasnije, ima paralementarnu podršku 14, od ukupno 41 poslanika parlamentarne većine u crnogorskoj Skupštini. 

I to je fakat br. 1. 

Politička, ljudska, psihološka… pozadina ove situacije, zahtijevala bi opširnu analizu, i mnogo prostora. 

Deset mjeseci kasnije, premijer Zdravko Krivokapić je ključna tačka raskola, a trebalo je da bude ključna tačka jedinstva i pomirenja u Crnoj Gori. 

Premijer Krivokapić, i dalje, ne prihvata da u generisanju ovakve situacije, u proteklih deset mjeseci, ima bilo kakve njegove krivice. 

Deset mjeseci nakon izbora, i više od 200 dana premijerskog staža Krivokapića, ključno pitanje je – zbog čega premijer Krivokapić, personalno, još uvijek ima podršku 14 poslanika? I čiju još? 

Fakat br. 2 kojeg premijer Krivokapić, deset mjeseci kasnije, čini se, nije svjestan, ili ne želi biti, je da nije on apsolutno ničim doprinio velikoj izbornoj pobjedi 30. avgusta. 

Da je, umjesto Krivokapića, Crkva delegirala bilo koga drugog – profesora, naučnika, ljekara, advokata… rezultat izbora bi bio isti.

Izbornu pobjedu donijela je nezapamćena energija koja je kroz protestne litije generisana mjesecima prije izbora, donijele su je represije bivšeg režima nad građanima, donijela je nepravda, uporno i beskrupulozno porobljavanje slobodne riječi, slobodne volje, prava na jednakost, prava na pravdu, prava na rad, prava na život dostojan slobodnog čovjeka. 

Pojedinci sa izbornih lista borili su se za što veći broj glasova i što bolje pozicioniranje na političkoj sceni. Legitimno.

Činjenica br. 3 koju, takođe, premijer Zdravko Krivokapić, nakon 200 dana rada njegove ekspertske Vlade, ne priznaje, je da njegovi ministri “eksperti” uglavnom, nisu opravdali ekspertske titule, i nisu donijeli rezultate koji su se od njih očekivali. 

A rezultati se jedino broje. 

Ne broje se ni opstrukcije, ni napadi, ni udarci, sve je to bilo očekivano. Ne broji se ni naslijeđena “spržena zemlja” ni dugački i duboki pipci hobotnice. Sve se to znalo. 

Sposobna Vlada na čelu sa sposobnim premijerom, ne traži izgovore. Sposobna Vlada nalazi načine. I takva Vlada je neophodna Crnoj Gori. 

Dječji dodatak i povećanje minimalca, jesu pomak na polju socijalne pravde, ali nisu nikakav senzacionalan uspjeh ove Vlade, niti dokaz njene ekspertize.  Niti je to stavljanje moratorijuma na detaljni urbanistički plan Budva Centar i DUP-a Bečići. Naročito kada na čelu resora koji gazduje prostorom sjedi osoba koja, dokazano, bespravno gradi. A premijeru to ne smeta. 

Činjenica br. 4.  koju crnogorski građani jasno prepoznaju je da je Vlada formirana upravo onako kako su formirane i prethodne Vlade, pa i da se “po dubini” popunjava na isti način kako su se popunjavale Vlade u proteklih 30 godina. Nepotizam i klijentelizam su samo promijenili predznak. Partijski, porodični, kumovski…

Crnogorski građani, koji su glasali za promjene, promjene do sada nisu dobili. 

Vlada čije je prvo obećanje bilo da će biti najtransparentnija Vlada na svijetu, da će, ne samo novinari, nego i svaki građanin moći jednim klikom da ima uvid gdje se troši svaki cent, kako se donose odluke…da će i sjednice Vlade biti javne… mnogo toga radi, upravo “organizovano i tajno”. 

Vlada koja je obećala podršku slobodama građana i nezavisnim medijima, diskriminiše upravo nezavisne medije i pravo građana na objektivno informisanje.

Činjenica br 5.  da premijeru i njegovim ministrima i saradnicima može biti što drugima ne može, uvjerili su se građani mnogo puta za proteklih 200 dana: od šetanja preko državnih granica i prisustva rizičnim skupovima u vrijeme epidemije, dok istovremeno poziva građane da strogo poštuju mjere. Uz argumentaciju premijera da “ne postoji samo zemaljski svijet”. Preko plasiranja argumentacije da može i njegov ministar koji treba da štiti prostor, da gradi bespravno, kada to može 100 hiljada drugih, do odbijanja da sankcioniše svog sekretara koji službenim vozilom, vikendom, pijan prolazi kroz crveno svjetlo na semaforu i ugrožava ljudske živote… i tako dalje… 

Da ne potežem kvalifikacije koje crnogorskog premijera prate među građanima, na društvenim mrežama, a radi se o njegovoj “navici” da zaboravlja poslije podne šta je rekao prije podne. Dok, sa druge strane, uporno insistira da mu građani vjeruju na riječ. 

Kleli smo se, kad je pao prošli režim da ćemo mijenjati, Vlade, ministre, predsjednike… da nećemo dozvoliti da nam neki drugi sjednu na grbaču narednih 30 godina. Tako to rade u demokratskim državama. Nije ništa lično.

Ako ovih 14 što podržavaju premijera i zadovoljni su ovim rezultatima, znaju nešto što mi ne znamo, vide neke rezultate koje mi još ne vidimo, neka nam saopšte. Pa ćemo i mi podržati. Nije ništa lično.