Crna Gora i EU – Put Orla ili Put Svinje

Piše: Stevan Perović

Crna Gora već godinama stremi ka Evropskoj uniji, ali pitanje koje se postavlja nije samo kada, već i po koju cijenu će ući u EU?  Postavlja se i dublje pitanje: Da li je Crna Gora na putu da postane ravnopravna članica Unije ili samo periferna provincija koja slijepo sluša tuđe odluke?

 Političko pokoravanje ili strateški interes?

EU se predstavlja kao zajednica demokratije, vladavine prava i slobodnog odlučivanja, ali iskustvo Crne Gore pokazuje suprotno. Umjesto da afirmiše sopstveni glas, Crna Gora često djeluje kao poslušni učenik koji mehanički ponavlja diktate iz Brisela. Pregovaračka moć mora postojati, ne smiju se svi aduti ispucati u jednom potezu. Ako EU istinski zagovara demokratske principe, onda bi trebalo da ohrabruje različitost mišljenja, a ne da očekuje slijepo pokoravanje svakoj spoljnoj direktivi.

Najsvježiji primjer nam je naveo hrvatski predsjednik Milanović koji je rekao da ne dajemo previše imperativa putu ka EU, jer  može doći do toga da nas pregaze. Pored toga podučavao je našeg predsjednika o Njegoševom djelu i lijepo nam ukazao da li ćemo biti orao ili svinja. Ovakvim radom i ponašanjem više ličimo na svinju koja je spremna sve uraditi za kilo mekinja. A znate dobro šta se na kraju uradi sa dobro tovljenom svinjom. Put Orla ili put Svinje na nama je da odaberemo.

Primjera koji nisu u interesu građana ima na pretek. Priznavanje Kosova bio je jedan od prvih poteza u suprotnosti sa stavom većine građana.  Odluka nije bila rezultat unutrašnjeg konsenzusa, već vanjskog pritiska.  Iako mala zemlja kao Crna Gora ne može sama mijenjati geopolitičke tokove, mogla je bar sačuvati principijelnost i uzdržati se od odluke koja je duboko podijelila društvo.

Drugi primjer je serija sankcija Rusiji, zemlji od koje je Crna Gora imala višestruku ekonomsku korist – od stranih direktnih investicija do turizma. Sankcije su uvedene bez ozbiljne analize njihovog uticaja na crnogorsku privredu, kao da su nametnute kao test lojalnosti Briselu, a ne kao racionalna ekonomska odluka. Da li smo zbog toga dobili kompenzaciju iz EU fondova? Minimalno. Ekonomija je platila cijenu, ali politički poeni su skupljeni kod EU birokrata – za one kojima su oni važniji od nacionalnog interesa. Ozbiljni političari su oni koji u ključnim momentima pokazuju hrabrost, i možda će nas tek tada cijeniti u Briselu kada im pokažemo dostojanstvo, hrabrost i prkos.

Gubitak identiteta pod plaštom evropskih vrijednosti – treći primjer

Crna Gora je vjekovima bila bastion slobodarske misli, ali sada se suočava s tiho nametnutim procesima koji podrivaju njen identitet. Najnoviji primjeri su društveno-kulturološki zakoni koji, pod izgovorom modernizacije, u stvari brišu tradicionalne vrijednosti crnogorskog društva. Zakon o samoopredjeljenju pola, kao i razni drugi „progresivni“ koncepti koji stižu iz EU birokratije, nisu organski potekli iz crnogorskog društva, već su produkt  nevladinih organizacija koje često finansiraju upravo evropske institucije.

Crna Gora treba da se razvija, ali ne tako da izgubi ono što je čini autentičnom.
Ako izgubimo sopstvenu kulturu i istorijski identitet zarad prilagođavanja političkim trendovima koji nisu u skladu s našim bićem, šta ćemo onda zapravo unijeti u tu Evropu?

EU – da, ali ne pod bilo kojim uslovima

Podrška evropskim integracijama ne znači bespogovorno prihvatanje svega što dolazi iz Brisela. Crna Gora treba EU, ali joj nije potrebna EU koja će je tretirati kao eksperimentalno polje za političke, ekonomske i društvene eksperimente.

Evropska unija, ako želi iskrenog partnera u Crnoj Gori, mora da pokaže više poštovanja prema njenom suverenitetu, tradiciji i ekonomskim interesima.
Ako to NE može ili ne želi, onda je legitimno pitanje: DA li Crna Gora zaista ide ka EU ili samo gubi samu sebe u pokušaju da postane ono što nikada nije bila?

Svinja ili Orao?

Mi smo svoj centar, ničija periferija!

DA JE VJEČNA CRNA GORA!

(Autor je ekonomista)