Crna Gora slavi Njegošev dan, praznik kulture

Crna Gora danas obilježava Njegošev dan, državni praznik kulture, posvećen jednoj od najznačajnijih ličnosti naše istorije i književnosti – Petru II Petroviću Njegošu. Njegovo književno, filozofsko i duhovno nasljeđe, koje je ostavilo dubok trag, i danas predstavlja važan dio nacionalnog i kulturnog identiteta. Praznik je prilika da se podsjetimo na Njegošev stvaralački opus, njegovu istorijsku ulogu i univerzalne poruke koje njegove misli i djela prenose generacijama.

Djelo crnogorskog vladike je vječno a književna i misaona širina svrstava ga među najznačajnije autore južnoslovenskog kulturnog prostora.

Od pitanja slobode, časti i ljudskog dostojanstva, do vječne borbe dobra i zla i smisla čovjekovog postojanja, Njegoš je u svojim djelima otvorio teme koje ne gube aktuelnost ni u savremenom dobu.

Njegošev književni opus obilježila su tri kapitalna djela – “Gorski vijenac”, “Luča mikrokozma”, i “Lažni car Šćepan Mali”.

U njima se prepliću filozofska pitanja, istorijski motivi, narodna tradicija, drama i duboka promišljanja o čovjeku i svijetu.

Rođen je 13. novembra 1813. godine na Njegušima, preminuo je na Cetinju 1851. godine.

U djelu “Pisma iz Italije“ Ljuba Nenadović navodi da je Njegoš oplakivao sudbinu Slovena, riječima “Ala se mi Sloveni narobovasmo“.

“Danas bi ječao“, vjeruje akademik SANU Jovan Delić.

“Ječao bi jer on ne voli razdrobljenost i međusobne sukobe koji su vođeni prvo među narodima bivše Jugoslavije, a onda među Rusima i Ukrajincima. On bi ove užase koje pratimo posljednjih pet godina u prvoj četvrtini 21. vijeka doživljavao kao dio lične nesreće, jer je znao dobro da su Srbi u svojim velikim seobama stizali do prostora tadašnje Rusije, Bjelorusije i Ukrajine“, ističe akademik Delić.

Delićevom besjedom “Njegoš u ogledalu Pisama iz Italije Ljubomira Nenadovića“ završen je trodnevni program kojim je u Herceg Novom obilježen Nacionalni dan kulture – Njegošev dan.

Dio predavanja akademik Delić posvetio je eseju “Trenutak u Toploj“ nobelovca Iva Andrića, u kome su oslikani Njegoševi dječački dani u Herceg Novom.

“Ja sam prvobitno mislio da govorim o ‘Pismima iz Italije’, povodom jubileja 200 godina od rođenja Ljube Nenadovića, a onda sam shvatio da ne mogu zaobići Andrića, tim prije što je on toliko vezan za Herceg Novi. Ova, malo duža besjeda bila je neka vrsta igre ogledala, gdje se Njegoš javlja u ogledalima između Andrića i Ljube Nenadovića”, rekao je Delić.

“Inače je Ljuba Nenadović bio gost kod trojice crnogorskih vladara iz kuće Petrovića – kod Njegoša u Italiji, bio je kod kneza Danila i kod kralja Nikole, a imao je ogromno poštovanje prema Petru Prvom, znajući njegov život i djelo“, objašnjava akademik Delić.

Nenadović je, ističe akademik Delić, u “Pismima iz Italije“ napravio jedini Njegošev predsmrtni portret, što je raritet.

Beskrajno su značajna ta pisma iz Italije i za Njegoša i za Nenadovića, ukazuje.

To je dragocjeno djelo za razumijevanje i jednog i drugog pisca, smatra Delić.

“Ljuba Nenadović je prvi naš čovjek koji je uporedio pisanje sa tkanjem, da treba zbijati pisanje kao što tkalja zbija tkanje. To je najbolje transponovao Ivo Andrić u svom eseju ‘Razgovor sa Gojom’. To je vrh vrhova, uz njegov esej o Njegošu, to je moderna proza, to su dva najbolja eseja srpske književnosti, iako mi Andrića ne pamtimo prvenstveno kao esejistu”, kaže akademik Delić.

Njegoš je, ističe, pisac kosmičkih razmjera i ne možemo ga vezivati za neki uski prostor.

Njegoš je i u “Luči“ i u “Gorskom vijencu“ prikazao ključne stvari u odnosu zlih sila i onih koji se bore za vedriju istoriju, dodaje naš sagovornik.