Đurović: Ako dopustimo da Institut Igalo bude do kraja uništen, pristajemo na kolektivnu sramotu

Punih 37 godina sam svoj radni vijek proveo u Institutu „Dr Simo Milošević“ u Igalu, iznutra gledajući kako jedan od najvećih brendova Crne Gore i nekada ponos Herceg Novog – lagano, ali sigurno – propada zbog neodgovornog, neprofesionalnog i pogubno bahatog upravljanja. Danas, u svojoj osmoj deceniji života, kao penzioner, ne mogu i neću da ćutim, kazao je kandidat za odbornika Branko Đurović.

“Ne zbog sebe – već zbog svih časnih radnika, zbog generacija koje dolaze, i zbog istine koja zaslužuje da bude izgovorena. Fokusiraću se na meni bliskom ugostiteljstvu i hotelijerstvu, iako je medicinski sektor dominantan ali je u sličnom nezavidnom stanju. Kroz brojne dopise i pisma koje sam godinama slao tadašnjim i sadašnjim vlastima – jasno sam ukazivao na sve anomalije i malverzacije u radu Instituta: od ozbiljnih finansijskih manjkova i nesankcionisanih šteta, preko nestručnih rekonstrukcija prostora, pa do potpunog urušavanja sistema organizacije, odgovornosti i poštovanja prema radnicima”, navodi Đurović.

Kako je dodao, gro najkvalitetnijeg kadra je bio primoran da ode na bolja mjesta ili u penziju: medicinske sestre, ljekari, konobari, kuvari i svi ostali profili zaposlenih.

“Kadrovi koji su na rukovodećim pozicijama najčešće su birani po podobnosti, a ne sposobnosti. Od vrhunskog ugostiteljskog tima, napravljen je obespravljen kolektiv koji trpi mobing, omalovažavanje i ignorisanje osnovnih prava. Oprema je bila opasna po život, šefovi restorana radiše kao kasiri, inventar se vodio stihijski, a elitni prostori kao što su Titova vila i Nacionalni restoran – devastirani zjape prazni, rugajući se zdravom razumu i turističkom potencijalu”, rekao je Đurović.

Kaže da uprkos njegovim brojnim apelima, čak i vrhu države – niko nikad nije odgovarao.

“Modernizacija ugostiteljstva pokušana je bez osnovnog razumijevanja procesa rada. Sjećam se jednog od mnogih banalnih primjera: buffet-stolovi su tada uvedeni bez osnovne tehničke pripreme – bez atesta, bez uzemljenja do moje reakcije Vladi CG. Renovirani prostori izgledaju lijepo – ali su funkcionalno besmisleni, a restorani i ne posluju. Pravi primjer silovanja struke i potpune odsutnosti strategije. Pokušaji da se Institut stilizuje kao luksuzan hotel uz savremenu medicinsku uslugu – stali su na obećanjima i ukrasima, dok se suštinski sva usluga urušava te nivo opada, osoblje trpi, klima radi povremeno, a bazen već godinama nije u funkciji. Zašto sada „IDEMOOO“? Ova borba više nije samo za jedan kolektiv. Institut „Dr Simo Milošević“ simbol je zdravstva, turizma, stručnosti i društvenog dobra. Ako dopustimo da ovakav simbol bude dokraja uništen, pristajemo na kolektivnu sramotu”, naveo je Đurović.

Kaže da pokret “Idemooo” nastaje kao bunt protiv godina ćutanja, prećutkivanja i prebacivanja odgovornosti, kriminalnog nemara i nesankcionisanih šteta, nepoštovanja radnika i struke i najvažnije – odumiranja onoga što nas čini zajednicom.

“Šta tražimo i predlažemo: hitno i potpuno restrukturiranje rukovodeće strukture Instituta. Ne samo smjene, već profesionalna selekcija kadra, po znanju, iskustvu i etici. Reviziju dosadašnjih rekonstrukcija i ulaganja. Potpuno nezavisnu stručnu kontrolu svih medicinskih, ugostiteljskih, tehničkih i hotelskih intervencija – uz javno objavljene nalaze. Rehabilitaciju Instituta kao javnog dobra. Bez privatizacije bez kontrole, bez prodaje pod sumnjivim okolnostima. Institut pripada građanima – ne političkim interesima”, naveo je Đurović.

Traže i zaštitu radnika – i njihovo osnaživanje.

“Dosta je mobinga, ucjena, prijetnji. Usluga u Institutu nikada ne bi opstala da nije bilo ljudi koji i u najtežim uslovima nose osmijeh za svakog gosta i pacijenta”, rekao je Đurović.

Traže i donošenje i sprovođenje zakona o profesionalnom menadžmentu u javnim zdravstveno-turističkim institucijama.

“Dosta je partijskih eksperimenta i lokalnih šerifa – tražimo znanje, odgovornost i sistem. Institut mora biti u vlasništvu države i stanovnika Crne Gore! Dječje odjeljenje ne treba skrnaviti pretvaranjem u školu, nego savremeno osposobiti za rad. Kao čovjek koji je ovaj Institut živio i radio – ne tražim nikakav lični interes. Tražim pravdu za kolektiv, budućnost za ovaj simbol Herceg Novog, i poštovanje za sve nas koji smo godinama ulagali u njega. Pokret „IDEMOOO“ nije politička partija – to je glas zdravog razuma, vrisak savjesti, i korak ka istinskoj obnovi. Pozivam sve slobodne ljude, bivše i sadašnje radnike Instituta, građane Herceg Novog i cijele Crne Gore – da nam se pridruže. Jer ovo nije borba za prošlost. Ovo je borba za obraz – i budućnost”, zaključio je Đurović.