GODIŠNJICA OSVAJANJA SLOBODE: Šta su građani dobili za godinu dana

Na današnji dan prošle godine većina crnogorskih građana izašla je na birališta širom države kako bi poslali u istoriju dotadašnji režim. Mnogi, tada, nisu vjerovali da će se to, konačno i dogoditi.

U Crnoj Gori su 30.avgusta 2020.godine održani 11.parlamentarni izbori i 5.parlamentarni izbori od proglašenja nezavisnosti 2006.godine. Izlaznost je iznosila čak 76,65%.

Nakon 31 godine srušen je najdugovječniji režim u Evropi, režim na čijem čelu je bila Demokratska partija socijalista (DPS) personalizovan u liku predsjednika partije i još uvijek predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću.

Izborima su prethodile višemjesečne protestne litije, u koje su se svakog četvrtka i subote slivale rijeke onih koji su se protivili namjeri biše Vlade da Zakonom o slobodi vjeroispovijesti stavi pod lupu vlasništvo SPC odnosno Mitropolije Crnogorsko Primorske nad hiljadama vjerskih objekata u Crnoj Gori.

U litijama, međutim, nisu bili samo vjernici.

Litije su, saglasni su svi, objedinile nezadovoljstvo građana akumulirano tokom tirdeset godina, zbog kriminala, korupcije, nepotizma, klijentelizma, zloupotreba, čerupanja državne imovine, bahatog i rasipničkog trošenja pripadnika bivšeg režima, rasta siromaštva i nezaposlenosti građana, gaženja ljudskih i građanskih prava i sloboda…

Spisak je dugačak.

Nova Vlada Crne Gore izglasana je 4.decembra 2020.godine. Opozcija je Vladi, sa 12 ministarstva, i na čelu sa premijerom Zdravkom Krivokapićem, koja je sastavljena uz značajni upliv Crkve, odmah dodijelila epitet “apostolska“.

Godina koju su pojeli skakavci

Iako novu vlast čine tri koalicije – Koalicija Za budućnost Crne Gore 32,55% (133.267), Koalicija Mir je naša nacija 12,53% (51.297) i Koalicija  „Crno na bijelo“ 5,53 (22.649), Vlada je sačinjena od, kako je rečeno, eksperata, čija “ekspertiza” je odmah dovedena u pitanje.

Kako su mjeseci prolazi, značajan broj eksperata nove Vlade i na djelu je dokazao da su ovim epitetom nezasluženo počašćeni. I nažalost, ne samo to. Pojedini ministri “eksperti” u svojim resorima i svojim djelovanjem, i dalje gaze stopama prethodnika, a u tome imaju podršku premijera.

Tako, recimo, ministar čije je jedan od ključnih zadataka očuvanje prostora, i sam nelegalno gradi, ali to ne vidi kao problem. A problem ne vidi ni premijer.

Ministar policije čiji je primarni zadatak da brine da svi građani bez razlike budu privedeni pred lice pravde, javno pokušava da opravda pijanog Vladinog funkcionera koji službenim automobilom prolazi kroz crveno svjetlo i izaziva udes. Premijer, takođe.

Ministar finansija, čiji je primarni zadatak da upravlja novcem građana odgovorno i transparentno, često to čini upravo “tajno i organizovano”, uz punu podršku premijera.

Ministarka zadužena za medije čini sve, svjesno ili ne, da uguši ionako slabašni medijski pluralizam u Crnoj Gori.

I ovaj spisak je dugačak.

Premijer ekspertske Vlade, prof. Zdravko Krivokapić, zavrijedio je poseban esej sa posebnim osvrtom na njegovo vjersko, političko i ekspertsko djelovanje u proteklih godinu dana, za šta ovdje nema prostora.

Koalicije koje čine vladajuću većinu nisu održale ključna obećanja data građanima – depolitzacija državne uprave, jednake šanse za sve, zapošljavanje po obrazovanju i znanju a ne partijskim knjižicama.

Naprotiv, već na startu građanima bez partijskih knjižica pobjednika, bilo je jasno da, ponovo, nemaju šanse.

Umjesto transparentnih konkursa sa preciznim pravilima, na čelne pozicije državnih institucija i preduzeća dolaze partijski kadrovici, uglavnom bez odgovarajućeg obrazovanja, sposobnosti i vještina. Pa dalje po dubini, partijski kadrovi po dogovorenim procentima.

Tačno je da demokratizacija  države koja 70 godina nije promijenila vlast na izborima, zahtijeva vrijeme. Ali zahtijeva i odlučne, sposobne i poštene lidere procesa koji bi napravili neophodne radikalne rezove i postavili makar temelje za njegov nastavak. Ako proces demokratizacije i reformi ne dobije čvrste temelje, ne može ga ni biti.

Protekla godina i ono što je urađeno, odnosno nije urađeno, nije razočarenje samo za one koji su izbornom pobjedom valorizovali svoje partijske angažmane ili terensko djelovanje.

Za one koji su vjerovali da će pobjeda donijeti promjene i jednake šanse za sve, ovo je godina koju su pojeli skakavci, gotovo kao i prethodnih tridesetak.

Šta su dobili građani

Uspjeh jedne vlasti trebao bi se mjeriti odgovorom na pitanje – da li su oni u čijem interesu treba da radi vlast i Vlada osjetili neki boljitak?

Jedino značajno predizborno obećanje koje je ispunjeno je usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Sugurno je, recimo, da su zadovoljni vlasnici imovine u Vladanosu, kojima je vraćena. Ulcinjska Solana vraćena je pod okrilje države. Vraćen je dječji dodatak za djecu do šest godina, uvedeni bespaltni udžbenici za sve osnovce, povećan minimalac sa 222 na 250 eura.

Najsiromašnijim građanima su podijeljeni bonovi od tridesetak eura i po par litara ulja.

Umjesto da smanjuje broj zaposlenih u državnoj upravi, kao što je obećala, ova Vlada ga je povećala. Vjerovatno su zadovoljni novozaposleni, koji će plate primati na teret građana koji rade u realnom sektoru.

Dok državna uprava, inače rak rana crnogorske ekonomije, nastavlja da raste pod novom vlašću, u realnom sektoru mnogo je više onih koji su ostali bez posla u proteklih godinu dana.

Iako Vlada sebi u zasluge pripisuje uspjeh turističke sezone, te zasluge se ogledaju u odluci da se otvore granice, što je bilo jedino moguće u finansijskoj situaciji u kojoj se Crna Gora nalazi. Prošle godine, Vlada Duška Markovića je, odlukom da zatvori granice tokom turističke sezone, ekonomiju dovela do kolapsa i to se nije smjelo ponoviti.

Ova Vlada je osnovala novu nacionalnu avio kompaniju, nakon što je ugasila Montenegro Airlines, a crta ispod te odluke tek treba da podvuče.

Iako se divljanje cijena u maloprodajama, i značajno poskupljenje troškova života, ne može pripisati aktuelnoj Vladi, ono stoji kao činjenica i pitanje da li je Vlada mogla preduzeti mjere da se taj trend makar uspori.

Ima li svjetla na kraju tunela 

Dok Vlada eksperata svoj legitimitet crpi iz podrške 17 odsto parlamenta, dok se članice vladajuće koalicije namještaju po dubini u državnim jaslama gradeći svoje položaje za sledeće izbore po DPS obrascu “jedan zapsoleni, četiri glasa”, 40 odsto opozicionih predstavnika na čelu sa DPS-om pravi strategije za povratak upravo na brojnim greškama, propustima i slabostima nove vlasti.

Nakon godinu dana nema obećanih sistemskih zakona, Zakona o porijeklu imovine, Zakona o lustraci, nema pomaka u izbornom zakonodavstvu, parlament je blokiran, tužilaštvo nedirnuto. Vlada na čelu sa premijerom se ni sama ne libi da “zaobiđe” zakone i dobru praksu, pa donosi odluke bez informisanja i saglasnosti parlamenta.

Sa druge strane, Crna Gora je danas, godinu dana od “osvajanja slobode” podjeljenija nego ikada. Po svim šavovima. Političkim, vjerskim, socijalnim, nacionalnim…  Upravo po mjeri političkih lidera koji najlakše manipulišu osiromašenim i ostrašćenim narodom.

“Kohabitacija” nakon izbora kulminirala je pozivom građanima predsjednika države i DPS-a Mila Đukanovića na Cetinje zbog inauguracije mitroplita Joanikija u Cetinjskom manastiru, iako predsjednik države ne bi smio da se miješa u crkvena pitanja.

Sve jače vrišti nepostojanje nezavisnih i snažnih institucija i poštenih profesionalaca koji u njima rade.

Akcija kojoj se mora odati priznanje, otkrivanje 1,4 tone kokaina, prvi sudski epilog dobija u odluci istražnog sudije da se dvoje osumnjičenih za šverc najveće količine kokaina ikada zaplijenjene u Crnoj Gori – brane sa slobode. Dok se istovremeno šalju u pritvor sitni dileri uhvaćeni sa nekoliko grama.

Istražni sudija Radomir Ivanović koji je ODBIO PRITVOR za osumnjičene u KUMOVSKOJ VEZI sa Krstovićima

Ukupna društveno politička situacija, godinu dana od smjene trodecenijskog režima, pokazala je, između ostalog, da je Đukanoviću dugovječnu vladavinu omogućila upravo opozicija.

Opozicija, koja je sticajem brojnih okolnosti, postala vlast, pokazala je, makar za sada, da nije dorasla istorijskom zadatku koji ih je zapao.

Građani, koji su sanjali slobodu, pravdu, i jednake šanse za sve, gube nadu.

Mladi “eksperti” koji su iz inostranstva uskočili direktno u Vladu, i dalje su jedini povratnici. Crnogorska djeca kojoj je do znanja i rada i pristojnog života od svoga rada, i dalje pakuju kofere i odlaze tamo gdje se tome mogu nadati.

V.R.