Knežević : ASK 76 dana ćuti na urgencije o mogućem sukobu interesa, ima li advokat Dražen Medojević još legitimitet da ostane na čelu Sudskog savjeta?
Advokat Dražen Medojević istovremeno obavlja funkciju predsjednika Sudskog savjeta i advokatsku djelatnost, i pred crnogorskim sudovima godinama zastupa Aerodrome Crne Gore. ASK je još 23. jula pokrenuo upravni postupak zbog mogućeg sukoba interesa, ali odluke nema, saoštila je Bivša predsjednica Nezavisnog sindikata Aerodroma Crne Gore Biljana Knežević.
Kako navodi, može li predsjednik Sudskog savjeta istovremeno kao advokat zastupati stranku pred sudovima, a da to ne otvara pitanje sukoba interesa i povjerenja u nepristrasnost pravosuđa? I, ukoliko takva situacija nije problematična, zašto Agenciji za sprečavanje korupcije već 76 dana treba da to utvrdi?
To su pitanja koja je Biljana Knežević mjesecima upućivala Sudskom savjetu i ASK-u povodom advokata Dražena Medojevića, čija advokatska kancelarija koju čine još i advokati Ivana Jončić i Nikola Medojević godinama zastupa Aerodrome Crne Gore u sporovima koje pokreću zaposleni u ovoj državnoj kompaniji.
“ASK je još 23. jula zvanično, u dopisu Kneževićevoj, potvrdio da je pokrenuo upravni postupak radi utvrđivanja eventualne povrede zakonskih odredbi u vezi sa njegovom javnom funkcijom i istovremenim obavljanjem advokatske djelatnosti. Odluke, međutim, ni nakon pet urgencija nema. Članom 114 Zakona o upravnom postupku propisano je da je rok za donošenje i dostavljanje rješenja u upravnom postupku 30 dana od dana pokretanja postupka, ukoliko posebnim zakonom nije propisan drugi rok. Navedeni rok je odavno istekao”, poručila je Knežević.
Dodaje da, posebnu težinu cijelom slučaju daje odgovor Sudskog savjeta od 11. juna, u kojem je navedeno da Medojević u sudnici nastupa „kao advokat, a ne kao član Sudskog savjeta“.
Knežević je takvo obrazloženje osporila kao suštinski nedovoljno: pitanje, kako je ukazala, nikada nije bilo u kojem se formalnom svojstvu Medojević pojavljuje u sudnici, već može li privatni profesionalni interes čovjeka koji zastupa stranke pred sudovima biti u koliziji sa funkcijom na čelu organa koji ima ključne nadležnosti u odnosu na sudije.
“U međuvremenu, iz Sudskog savjeta nema odgovora na nova obraćanja i urgencije, dok ASK ne saopštava ishod postupka koji je sam pokrenuo. Zato se sada nameće i ozbiljnije pitanje: ako bi ASK utvrdio postojanje sukoba interesa, kakve bi posljedice takva odluka morala imati po dalje obavljanje funkcije predsjednika Sudskog savjeta?”, poručila je Knežević.
Knežević ne traži da se odgovornost Medojevića unaprijed proglasi. Traži da nadležna institucija konačno odluči.
“Jer ako sukoba interesa nema — ASK treba da objasni zašto ga nema. Ako postoji — mora se otvoriti pitanje odgovornosti i daljeg ostanka Medojevića na čelu Sudskog savjeta”, naglasila je Knežević.
Kneževićeva ističe da je potrebno sagledati cjelokupan institucionalni kontekst i utvrditi da li takav paralelni angažman može uticati na nepristrasnost u vršenju javne funkcije ili stvoriti objektivno opravdanu sumnju u postojanje privilegovanog institucionalnog položaja.
“Član 7 Zakona o sprečavanju korupcije propisuje da sukob interesa postoji kada privatni interes javnog funkcionera utiče ili može uticati na njegovu nepristrasnost u vršenju javne funkcije. Prema tome, zakonski standard je preventivan i ne zahtijeva dokaz da je konkretan uticaj već izvršen, već obuhvata i situacije u kojima privatni interes može uticati na nepristrasno vršenje funkcije. Postojanje sukoba interesa i mjere za njegovo sprečavanje utvrđuje upravo Agencija”, naznačila je Knežević.
Navedeno je, kako kaže, od posebnog značaja imajući u vidu položaj Sudskog savjeta, koji obezbjeđuje nezavisnost, samostalnost, odgovornost i profesionalnost sudova i sudija, kao i obavezu njegovih članova da svoje dužnosti obavljaju nezavisno i nepristrasno.
Dodaje da, ne radi se, dakle, samo o privatnom profesionalnom angažmanu jednog advokata, već o istovremenom vršenju javne funkcije u organu koji ima ključne nadležnosti u oblasti izbora, ocjenjivanja, napredovanja i disciplinske odgovornosti sudija.
“Pri ocjeni ovih okolnosti potrebno je imati u vidu i standard objektivne nepristrasnosti razvijen u praksi Evropskog suda za ljudska prava, prema kojem nije dovoljno da nepristrasnost stvarno postoji, već je od značaja i da okolnosti konkretnog slučaja ne stvaraju objektivno opravdanu sumnju u njeno postojanje. Povjerenje koje sudovi moraju uživati u javnosti zahtijeva da se izbjegavaju i situacije koje mogu ostaviti utisak institucionalne povezanosti ili nejednakog položaja stranaka. A dok ASK ne odlučuje, a Sudski savjet ne odgovara, pitanje postaje sve neprijatnije za obje institucije: Ko štiti integritet pravosuđa kada institucije ćute upravo onda kada treba da ga zaštite?”, zaključila je Knežević.
