Mitropolit Joanikije: Momir Bulatović je u duši bio hrišćanin i tako se i ponašao

Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je parastos Momiru i Bošku Bulatoviću u selu Raći u Kučima, uz sasluženje protojereja-stavrofora Branka Tapuškovića i jereja Miloša Lučića.

Od smrti Momira Bulatovića pet godina

U obraćanju porodici i sabranima, među kojima je bio i predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, Mitropolit Joanikije je istakao da je Momir Bulatović ostavio duboki trag u novijoj istoriji Crne Gore kao njen predsjednik i predsjednik Vlade Savezne Republike Jugoslavije, ali i kao pošten čovjek, što mnogo znači s obzirom da taj epitet zaslužuju samo pojedini ljudi koji se bave politikom.

„Međutim, Momir Bulatović je bio i mislilac koji je mogao da se uzdigne iznad dnevne i lokalne politike, i da razmišlja na planetarnom planu. Kako vrijeme prolazi njegova misao dobija sve veći značaj. On je kao mlad čovjek ušao u politiku sa idealima, noseći u svome srcu kosovsku misao. Čini mi se da je jedan od prvih njegovih javnih istupa bio baš sa tom mišlju, i tada smo se borili za Kosovo kao što se borimo i danas, kao što ćemo se boriti i ubuduće. I to se pitanje neće tako lako razriješiti, ali će svakako ta borba da traje. I on je časno služio kosovskoj misli“, besjedio je Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije, pojasnivši da je Momir imao svoju viziju države, dok su mnogi njegovi saradnici, iako su i oni imali viziju države, imali više viziju svoga bogatstva, vlasti i moći i onoga što je privremeno.

Momir je bio u svakom pogledu drugačiji i, ono što je izuzetno važno, u najtežim momentima, kako je kazao Vladika, bio je na svome mjestu. Odbio je nečasnu ponudu da ruši sa vlasti onoga sa kojim je bio prijatelj, odbio je i pare i pokroviteljstvo takve vrste. Preči mu je bio obraz, kao i zajednička država, što je pokazao i u vrijeme rata ’99 godine kada je časno vršio svoju dužnost predsjednika Vlade SRJ.

„Međutim, sve više nadjačava ljudski lik, dobrota, čestitost, saosećajnost i darovitost Momira Bulatovića. Ostavio je i svojoj porodici, a i svome bratstvu i plemenu, i narodu i Crnoj Gori, jedno lijepo nasljeđe. Imao je veliko poštovanje prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, u duši je bio hrišćanin, tako se i ponašao. Ali, naravno, platio je svoj dug – odrastao je u komunističkom vremenu, tako se i školovao. Međutim, nasljeđe od njegovih čestitih predaka iz porodice, a i ono što mu je Bog dao, ljepotu njegove duše, to je bilo ipak mnogo jače od svega onoga što je privremeno. Svi mi plaćamo dug svome vremenu, ali može čovjek, kao što je to uspio Momir Bulatović, da se uzdigne iznad svog vremena i da pokaže da je čovjek, što je on po svemu i potvrdio“, naglasio je Vladika.

Iznoseći mišljenje da je možda bilo dobro u tom pogledu i što je ostavio politiku, što se od nje nekako oslobodio i rasteretio, Mitropolit je zapazio da je Momir još više prišao svom narodu, sjedinio se sa njim i vratio svojim korijenima i svojoj Crkvi na pravi i istinski način.

Podsjetio je Vladika da je Momir za života ponio tešku ranu, rano je izgubio svoga sina Boška.

„I taj gubitak je, takođe, podnio i ljudski i hrišćanski, kao što je to naučio i od svojih junačkih predaka. Neka Gospod nastani u svom vječnom i životvornom naručju Momira i Boška i neka ovaj pomen bude na blagoslov njegovoj porodici i njegovom potomstvu i srodnicima. I nek se njegova duša raduje na nebesima zato što je ostavio divan spomen ovdje na zemlji, zbog čega se uvijek sa poštovanjem, sa pijetetom i ljubavlju možemo okupiti oko njegovoga groba u njegovom zavičaju, pored ove divne svetinje. Bog da mu dušu prosti, Carstvo nebesko i vječna pamjat Momiru i Bošku“, kazao je NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.

Momir Bulatović, bivši predsjednik Crne Gore (1990-1998) i predsjednik Savezne vlade SR Jugoslavije (1998-2000) preminuo je 30. juna 2019. godine, iznenada od posledica srčanog udara, u 63. godini u selu Raći.

Rođen 1956. godine u Beogradu, osnovnu i srednju školu završio je u Zadru, a u Crnu Goru dolazi 1975. gde je u tadašnjem Titogradu završio Ekonomski fakultet. Postao je asistent na predmetu Politička ekonomija i stekao titulu magistra ekonomskih nauka. Politikom se bavio od mladosti, a predsjednik Crne Gore postaje na prvim višestranačkim izborima 1990. godine. Kao savezni premijer imao je neprijatnu dužnost da proglasi stanje neposredne ratne opasnosti, a zatim i ratno stanje u toku bombardovanja SRJ 1999. godine. Poslednjih godina Bulatović se okrenuo profesorskom radu i publicistici.

Izvor: Mitropolija.com