Morača pred UNIŠTENJEM, primorju prijeti SUŠA, država oštećena za milione eura
Da li će nadležne državne institucije, kao i institucije Glavnog grada konačno stati na put uništavanju Morače nelegalnom ekspoloatacijom šljunka, i spriječiti katastrofalne posljedice koje se mogu odraziti na kompletnu crnogorsku ekonomiju?
Nelegalna eksploatacija šljunka iz Morače traje decenijama, ali do sada nije bilo volje da se ona zaustavi. Sva upozorenja i inicijative koje su uglavnom pokretane iz nevladinog sektora na tome su i završavale.
Iz nove uprave Regionalnog vodovoda su podnijeli prijave protiv nelegalnih eksplatatora šljunka iz Morače, i najavili borbu protiv ove pojave.
Korito Morače u pojednim djelovima izgleda kao predio s Marsa, ali kraj divljanju nelegalnih eksploatatora se ne nazire, iako izgleda jednostavno ako postoji volja – uhapsiti, suditi, kazniti. Tačka.
Dok iz policije objašnjavaju hapšenje građana zbog pisanja po Fejsbuku time da “moraju reagovati na svaku prijavu”, javnosti nije poznato da se bilo koja prijava protiv onih koji čine zločin nad prirodom, i uništavaju državne resurse i opšte dobro kako bi punili vlastite džepove, završilo – hapšenjem.
Devastacija Morače traje decenijama
Dr Momčilo Blagojević, inžinjer geologije, čija je uža naučna oblast hidrogeologija i upravljanje vodnim resursima, kaže da se već deset godina bavi vodama i vodnim resursima u Crnoj Gori, a doktorirao je upravo na temi međugraničnog upravljanja podzemnim vodama na primjeru sliva rijeke Cijevne, gdje se takođe bavio ovim problemom.
Blagojević je i ranije upozoravao na problem nelegalne eksploatacije.
“Ukoliko se nešto hitno ne preduzme za zaštitu Morače, možemo nepovratno izgubiti ovu rijeku, a zbog nekontrolisane i nelegalne eksploatacije šljunka, u velikoj opasnosti je izvorište Bolje sestre odakle se vodom snabdijeva Crnogorsko primorje. Ugrožavanje ovog izvorišta imalo bi nesagledive posljedice po turizam u Crnoj Gori i potencijalne gubitke mjerene stotinama miliona, pa i milijardama eura”, kaže Blagojević.
On naglašava da problem devastacije Morače traje već decenijama, intenziviran je poslednje decenije, a pojedini djelovi obale izgledaju kataklizmično.
Sporadično se upozoravalo da nastavak eksploatacije Morače može dovesti do nesagledivih posljedica, ekoloških i po vodoizvorište Bolje sestre, ali i na ogromne štete koje trpi država i Glavni grad zbog nelegalne i nezakonite eksploatacije šljunka. Međutim sve se završavalo na upozorenjima.
Iako je 2016. donijeta odluka o moratorijumu na eksploataciju šljunka iz Morače, ona nije zaustavljena. O tome govori situacija na terenu, što je vidljivo golim okom. Na Morači je svakodnevno veliki broj bagera i kamiona koji odnose ogromne količine materijala, i tome se već godinama ne staje na put.
Blagojević kaže da je problem devastacije Morače počeo da se eksponencijalno razvija još od 2008 godine.
“U periodu od 2011. godine počelo se sa uređenjem korita Morače, koje je za cilj trebalo da ima zaštitu od poplava i sprovođenje radova na izradi obaloutvrda. Međutim, svjedoci smo da je ovo dovelo i do nekontrolisane eksploatacije materijala i iz okolnog zemljišta, koje je prema informacijama nelegalno pretvoreno iz poljoprivrednog u eksploataciono.
Bilo kakva eksploatacija je zabranjena još od 2017. godine, međutim nastavilo se sa radovima regulacije Morače, koji su prema mojoj procjeni implementirani svega nekih 20%. To je poražavajuće, ako uzmemo u obzir da su radovi na izgradnji obaloutvrda počeli još 2011. godine.
Ono što je izostalo u kontroli je uključenje Glavnog grada i nadležnih inspekcija, kako bi u potpunosti „zaključali“ ovaj dio i zabranili izvoz materijala sa poljoprivrednog zemljišta, što i jeste u njihovoj nadležnosti.
Sada imamo situaciju, da se toliko duboko ušlo u okolno zemljište, a pretpostavljam i samo korito Morače, da se vještački nivo podzemnih voda spustio, što je moguće da izaziva i smanjenje količine vode na okolnim izvorima a i samom izvoru Bolje sestre.
Morača više nema vremena, mora se hitno djelovati.
Ukoliko se nastavi, možemo nepovratno izgubiti simbol Podgorice i okolne izvore, izmjeniti u potpunosti prirodni režim, a u konačnom devastirati i Bolje sestre”, navodi Blagojević.
Sa stručnog stanovišta, šta tačno može da se dogodi vodoizvoštu Bolje sestre i zbog čega?
Kao jedna od strateških aktivnosti na poboljšanju vodosnabdijevanja crnogorskog primorja bila je izgradnja Regionalnog vodovoda, na izvorištu Bolje sestre. Prema prvim mjerenjima i podacima iz 2005. godine, izdašnost izvorišta Bolje Sestre je bila preko 2600 litara u sekundi. Linearan pad količine na izvorištu se bilježi tokom poslednje decenije tačnije od 2010 godine, a najveći u periodu od 2016. godine do septembra 2020. godine, kada je istog mjeseca izdašnost došla na svega nešto iznad 350 litara u sekundi. Pad od preko 2 kubika vode samog izvora dovodi do pitanja realizacije svih daljih projekata a i razvoj samog turizma Crne Gore.
Štete mogu biti nesagledive?
Šteta koja može nastati usled kumulativnog uticaja više faktora, može se mjeriti milijardama evra. Ovdje uključujemo u faktore investije u turizmu, distribuciju vode za vodosnabdijevanje primorja, već uložena sredstva u razvoj sistema, mogući izvoz voda itd.
Da li je na pad izdašnosti izvorišta Bolje sestre uticalo još nešto osim devastacije Morače?
Uticaji na pad izdašnosti u najvećem dijelu su antropogenog karaktera, dok se jedan manji dio može pripisati klimatskim promjenama.
Čitav sistem Zetske ravnice je definisan kao vodno tijelo pod pritiskom od nekontrolisane eksploatacije vode i prirodnih resursa. Imamo Plan upravljanja Jadranskim slivom, koji smo uradili u saradnji sa ekspertima Evropske Unije, koji sve ovo definiše takođe. Sve posledice osjećaju i mještani, koji se žale na probleme smanjenja nivoa podzemnih voda.
Od 2017. godine na snazi je moratorijum na eksploataciju šljunka iz Morače, a nekoliko kompanija dobilo je posao regulacije, koje su kroz anekse ugovora iz 2011 nastavile da izvode. Međutim, situacija na Morači ne da se nije popravila već je golim okom vidljivo da je iz dana u dan stanje sve lošije.
Ko je odgovoran za ovakvo stanje? Ko je trebao da spriječi devastaciju Morače? Ko je vršio nadzor, gdje su inspekcije?
Davanje dozvola, ugovaranje i nadzor je u nadležnosti Uprave za vode, kao samostalnog organa u okviru Ministarstva. Međutim u konačnom glavni donosioci odluka su resorni ministar i direktor Uprave za vode. Mislim da je u okviru Uprave za vode organizovana cjelokupna procedura tokom 2011. godine, kada su odabrani izvođači radova, nadzor.
Dakle, radove kontroliše Uprava za vode i nadzor koji takođe oni ugovaraju. Međutim ovo je u domenu radova na uređenju korita Morače, a kada je u pitanju okolno zemljište koje se devastira, tu najveću odgovornost ima Glavni grad i resorne službe, koje su dužne da obavljaju kontrolu, a od 2017. godine komunalna policija i inspekcija imaju iste nadležnosti kao Uprava za inspekcijske poslove u skladu sa posebnim aktom o prenosu nadležnosti.
Možete li procijeniti koliko je šljunka od 2016. godine, odnosno od početka moratorijuma, izvađeno iz Morače i šta od toga imaju država i Glavni grad?
Prema preliminarnoj ocjeni od 2008. godine je uklonjeno više miliona kubika. Ono što se mora detaljno uraditi jeste snimanje dna korita Morače i okolnog zemljišta i poređenje sa snimcima kada je zemljište bilo u prirodnom režimu. Razlika u kotama podloga iz 2021. i 2008. godine daje tačan odgovor koliko je uklonjeno.
Država, dakle nije imala skoro nikakvih prihoda po pitanju naknada, a što se može vidjeti i iz naplate po osnovu ovog pitanja, za prijavljeni uklonjeni materijal u iznosu od nešto oko 100 hiljada kubika. U pitanju su milionski gubici po državu a i lokalnu samoupravu, prelimarna procjena je nekih 20 miliona od naknade i to po cijeni od 2,75 eura po kubiku kako je definisano Pravilnikom.
Šta treba hitno preduzeti? Može li se Morača uopšte spasiti i koliko vremena imamo?
Kao prvo mora se u potpunosti prestati sa bilo kakvim aktivnostima, „zaključavanje“ terena. Neophodno u cijeli proces uključiti MUP, Komunalna policija i inspekcija Glavnog grada a takođe i Upravu za inspekcijske poslove i tužilaštvo.
Ono što dalje mora da uslijedi jesu detaljna hidrogeološka istraživanja, procjena uticaja i trenutnog stanja.
Moja preporuka je da se što prije spremi studija revitalizacije Morače i studija zaštite Morače u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode. Ovo područje moramo zaštiti i revitalizovati inače će u suprotnom simbol Podgorice biti devastiran trajno a sa njim i okolni izvori kao što je između ostalih i Bolje Sestre.
Nemamo alternativu, ovo je poslednja šansa da sačuvamo simbol Podgorice, uredimo ga parkovima, otvorimo za građane da imaju gdje da provode vrijeme u prirodnom ambijentu i sačuvamo okolne izvore i Bolje sestre.
V.R.
А ко је највише уништио Морачу,нису то мали произвођачи шљунка већ Генекс Челебић и друге велике фирме које за годину дана изваде више шљунка него мали експлоатацији за четрдесет година.Али против њих немате муда да предузмете било шта фукара…