NATO u potrazi za nasljednikom Stoltenberga, Grabar Kitarović ozbiljan kandidat

Kad se spoje ova dva imperativa, na vrhu popisa kandidatkinja pojavljuju se tri imena: bivša hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, bivša litvanska predsjednica Dalia Gribauskajte i aktuelna estonska predsjednica Kersti Kaljulaid.

Grabar-Kitarović, koja je bila prva hrvatska predsjednica u razdoblju od 2015. do 2020. godine, u prednosti je utoliko što je već radila u sjedištu NATO-a kao pomoćnica generalnog sekretara za javnu diplomatiju od 2011. do 2014. I u tom je poslu bila prva žena, piše Indeks. Njeni oponenti kažu da je svoju političku karijeru gradila kao konzervativka desnog centra, da bi se približila tvrdoj desnici tokom neuspješne kampanje u predsjedničkim izborima 2019. godine.

Pod pritiskom populističkog protivkandidata pomjerila se udesno, što je dovelo do optužbi da se u kampanji verbalno približavala desničarskim biračima, da bi na kraju izgubila od bivšeg premijera iz lijevog centra Zorana Milanovića.

“Impresivna biografija”

No Grabar-Kitarović može se pohvaliti jednom od najimpresivnijih biografija među potencijalnim budućim šefovima NATO-a, obnašajući dužnost i hrvatske ministarke za Evropu i ministarke vanjskih poslova. Imala je snažnu ulogu u uspješnim prijavama Hrvatske za članstvo u EU i NATO-u. Takođe je bila na dužnosti ambasadorke u SAD-u od 2008. do 2011. godine, što znači da ima snažne veze u Vašingtonu, koji će imati presudnu riječ u odluci o novom generalnom sekretaru NATO-a.

Kao saradnica na Institutu za politiku Američkog univerziteta, Grabar-Kitarović je ovog proljeća držala seminar o budućnosti NATO-a koji bi mogao poslužiti kao audicija za novi posao, u kojem je naglasila kako je neko vrijeme provela na terenu u Avganistanu tokom rada kao pomoćnica generalnog sekretara

“Voljela sam svoj posao u NATO-u, zajedničko radno iskustvo i atmosfera”, rekla je na početku predavanja Grabar-Kitarović, u kojem je takođe učestvovao bivši generalni sekretar NATO-a od 2004. do 2009. Jap de Hop Šefer, bivši holandski ministar vanjskih poslova.

De Hop Šefera na toj je poziciji slijedio bivši danski premijer Anders Fog Rasmusen, koji je prethodio Stoltenbergu, a nekoliko upućenih osoba u NATO reklo je da je teško zamisliti da se saveznici odluče za nekoga ko prethodno nije bio šef države ili vlade.

Tereza Mej

Ta sklonost bivšim nacionalnim čelnicima dovela je do posljednjih nagađanja o bivšoj britanskoj premijerki Tereti Mej kao potencijalnoj kandidatkinji. Mark Sedvil, koji je bio sekretar britanske vlade i savjetnik za nacionalnu bezbjednost za Mej, a kratko i kod premijera Borisa Džonsona, takođe je proglašen potencijalnim britanskim kandidatom za NATO, ističe Politiko.

Jedan uticajni bivši ambasador u NATO-u rekao je kako se uopšteno očekuje da će se Velika Britanija snažno zauzimati za popunjavanje pozicije generalnog sekretara kao način da pokaže svoj kontinuirani uticaj u Evropi nakon Bregzita. No diplomate su naglasile da će se kvalifikacije smatrati daleko važnijima od nacionalnosti, s posebnom premijom za vještine vođenja, upravljanja i komunikacije. To bi moglo isključiti Mej, čije su upravljačke i komunikacijske vještine tijekom procesa Bregzita uveliko bile kritikovane u Velikoj Britaniji. A Sedvil nikada nije bio ministar vanjskih poslova ili ministar odbrane – što su dva mjesta koja se smatraju minimalnim uslovom za bilo kojeg šefa NATO-a.

SAD, Njemačka, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo tradicionalno se smatraju najuticajnijim saveznicima u procesu odabira generalnog sekretara. Ipak, s obzirom na to da zemlje Evropske unije čine veliku većinu članica NATO-a (21 od 30) te da još nekoliko saveznika čeka na članstvo u EU, Velikoj Britaniji nakon Bregzita vjerovatno neće biti lako prikupiti podršku za tako istaknutu poziciju.

A neke zemlje EU, posebno Italija, vjeruju da je došao red na njih kad je riječ o poziciji generalnog sekretara NATO-a. Federika Mogerini, bivša italijanska ministarka vanjskih poslova i bivša šefica vanjske politike EU, već je izrazila interes, no diplomate su rekle da neće imati podršku Vašingtona i da je Enriko Leta, koji je bio italijanski premijer od aprila 2013. do februara 2014. godine, održiviji italijanski kandidat.

“Velika Britanija je željna snažnog uporišta u Briselu. Italijani će reći da su oni na redu, to uvijek kažu. I istočnjaci smatraju isto”, rekao je bivši visoki zvaničnik NATO-a za Politiko.

Kersti Kaljulaid

Ostali zapadnoevropski zvaničnici koji su potencijalno u spomenutoj kandidatskoj mješavini uključuju holandskog premijera Marka Rutea, koji sada radi na formiranju nove vladine koalicije, te belgijsku ministarku vanjskih poslova Sofi Vilmes, koja je prije bila vršiteljka dužnosti premijerke. Neki promatrači NATO-a rekli su da bi se izbor generalne sekretarke s Baltika, posebno Gribauskajte iz Litvanije, mogao smatrati previše neprijateljskim prema Moskvi u vrijeme kad američki predsjednik Džo Bajden pokušava stabilizovati odnose između Rusije i Zapada.

Bivši visoki zvaničnik NATO-a rekao je da se takmičenje za posao generalnog sekretara može posmatrati samo u kontekstu šireg niza rukovodećih mjesta NATO-a koji će biti slobodni, s ključnim pitanjem koliko će tih pozicija Amerikanci zadržati za sebe. Na primjer, Sedvil bi mogao biti zamjenik generalnog sekretara, što bi Ujedinjenom Kraljevstvu dalo istaknuto mjesto bez potrebe za pobjedom u takmičenju za popularnost.

Ostali činioci odluke su ispunjava li matična država kandidata za generalnog sekretara NATO-ov cilj o trošenju dva posto BDP-a na odbranu – što je simboličan, ali važan pokazatelj koji bi mogao povećati šanse Kersti Kaljulaid, aktuelne predsjednice Estonije. Kaljulaid je nedavno pokrenula neuspješnu kampanju za imenovanje generalne sekretarke Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), što bi se vjerovatno puno bolje uklopilo u njenu biografiju. Prije nego što je postala predsjednica 2016. bila je 12 godina na mjestu predstavnice Estonije u Revizorskom sudu EU.

Rumunija je još jedan saveznik u NATO-u koji doseže prag od dva posto, što potencijalno daje predsjedniku Klausu Johanisu priliku da pretenduje na mjesto generalnog sekretara iako bi se Rumunija mogla smatrati pomalo napadnim izborom prema Rusiji.

Nasuprot tome, Grabar-Kitarović suočila se s nekoliko pitanja o tome kako je bila previše bliska ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu tokom Svjetskog prvenstva 2018. kada je – odjevena u majicu s crveno-bijelim kockicama – istakla podršku hrvatskoj reprezentaciji na putu do finala i poraza od Francuske na moskovskom stadionu Lužnjiki.

Francuska neće dobiti poziciju generalnog sekretara, ali imaće de fakto veto, smatraju upućeni u NATO, koji efikasno ubija svaku šansu koju Turska može imati za ovaj visoki položaj. Francuski predsjednik Emanuel Macron nedavno je pozvao NATO da demonstrira veću političku koheziju, što je cilj koji je Stoltenberg podržao kao dio nedavnog procesa razmišljanja o budućnosti saveza.

Tokom svog seminara za Američki univerzitet Grabar-Kitarović pokazala je vještinu ponavljanja Stoltenbergovih pro NATO-ovih floskula, koje su mu donijele reputaciju disciplinovanog komunikatora čak i usred nemira koje je izazvao bivši američki predsjednik Donald Tramp.

“Vrlo je važno napomenuti da NATO nije samo vojni savez, to je i politički savez, kao i savez vrijednosti. U NATO-u postoji zajednički demokratski identitet”, rekla je Grabar-Kitarović svojoj publici.