POSLEDNJA POBJEDA MITROPOLITA AMFILOHIJA: Šta bi danas kazao, i učinio Đedo? (VIDEO)

Duhovnik i ratnik.

Možda bi u te dvije riječi najbolje stala priča o mitropolitu crnogorsko primorskom Amfilohiju, koji je punih 30 godina, na tronu Svetog Petra Cetinjskog, gradio i obnavljao crkve i manastire u Crnoj Gori, oduhovljavao i produhovljavao, kritikovao i molio, kleo i blagosiljao, radio sve ono za šta je istinski vjerovao da bi radio i njegov prethodnik Sveti Petar Cetinjski.

Nije bio med i mlijeko, a nije mu ni moglo biti na ovom parčetu zemaljske kugle, i na stolici na kojoj je sjedio proteklih decenija. Njegova poslednja litija, je njegova poslednja ovozemaljska pobjeda. Ono što je naumio, to je učinio.

I samo njegova harizma, snaga, autoritet, ugled, poštovanje, ljubav koju je uživao u Crnoj Gori, pobijedili su trodecenijski režim, zato što se okrenuo protiv Crkve kojoj je služio. Tom trodecenijskom režimu niko nije mogao ništa, dok mu se Đedo nije namjerio. Ni afere, ni korupcija, ni kriminal… nisu bili dovoljni da ga sruše. I to je fakat koji danas niko ne može da spori.

Šta bi danas rekao Đedo? Da li bi danas, da je on živ, Crna Gora izgledala isto? Da li bi danas, da je živ, pobjeda od 30. avgusta imala drugačije obrise? To je pitanje koje danas muči one koji su 30. avgusta zaokružili one iza kojih je on stao. To je pitanje koje danas, možda, muči i njegovog nasljednika na Tronu Svetog Petra Cetinjskog.

Šta bi danas učinio mitroplit Amfilohije?

Trebalo je da zauvijek ode mitopolit Amfilohije da bi i oni koji su ga optuživali, kritikovali, pa i vrijeđali, priznali da je bio Crnogorac, osim što je bio Srbin. Da mu je Crna Gora bila u srcu, iako mu je Kosovo bilo pod srcem. Da mu je Mitropolija Crnogorsko Primorska bila potkošulja, ako je košulja SPC, da mu je i Cetinje koje ga nije uvijek mazilo, bilo bliže od Beograda.

Niko danas ne spori da je vladika Amfilohije bio jedan od najmoćnijih ljudi Srpske pravoslavne crkve. Njegov autoritet nije ustuknuo ni pred patrijarsima, ni pred predsjednicima država…

Amfilohije se dolaskom na službu u rodnu Crnu Goru najavio kao pomiritelj i “svjedok božje ljubavi”. Od njegovog postavljenja za mitropolita 1990. godine, politička karta Balkana potpuno se promijenila, a on je odigrao važnu ulogu.

Nove države su ucrtale granice, smjenjivali su se političari, komandanti, i patrijarh se promijenio, ali ne i Amfilohije.

Bio je ratnik, ali je bio i diplomata. Vjerovao je u svoju misiju, ali je znao i da prizna da je griješio.

Za genocid u Srebrenici govorio je da je to “bila osveta”. Na ratištu je uz gusle je pjevao dobrovoljcima, u Cetinjskom manastiru je 1991. godine blagosiljao paravojne formacije Željka Ražnatovića Arkana optuženog za ratne zločine.

Odlikovao je vođu Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, ali je održao i opijelo na grobu ubijenom premijeru Srbije Zoranu Đinđiću.

Služio je opijelo i na grobu bivše jugoslovenske prve dame Jovanke Broz, a tom prilikom okadio i grob maršala Josipa Broza Tita.

Svojim rukama je prebirao i otkopavao kosti žrtava na Kosovu kako bi ih dostojno sahranio.

U Crnoj Gori je sagradio i obnovio na stotine crkava i hramova. Iz pepela podigao Mitropoliju Crnogorsko Primorsku.

Sa aktuelnim predsjednikom Crne Gore Milom Đukanovićem prošao je put od “saradnika” do najvećeg neprijatelja.

Upravo su Đedo i Milo Đukanović na poslednjim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori bili glavni rivali. I Đukanović je izgubio.

U i izbornoj noći, u Hramu Hristovog Vaskrsenja, Amfilohije je zagrlio današnjeg premijera Zdravka Krivokapića i kazao: Blago meni!

Kada pobjednici izbora nisu mogli da se dogovore oko sastavljanja Vlade, okupio ih je pod Ostrogom.

Nije dočekao formiranje nove Vlade, a ta Vlada je ostala pošteđena njegove ocjene i britkog jezika.

Da li je mitropolit Amfilohije koji se, “ne miješajući se u politiku” pobijedio Đukanovića, ovako zamišljao vrijeme nakon velike pobjede?

Da li bi Đedo danas kazao,, ponovo: Blago meni!?

V.M.