Stotinu ljudi čeka na transplantaciju, podrška i vjerskih organizacija
Gotovo stotinu ljudi u Crnoj Gori čeka na transplantaciju nekog organa. Međutim, kao društvo nijesmo dovoljno edukovani o važnosti doniranja, kažu sagovornici Radija Crne Gore. Vjerske organizacije podržavaju taj humani čin uz napomenu da bi trebalo voditi računa o mogućim zloupotrebama.
Iako nekada tabu, doniranje organa, sada je sve češća tema u javnosti. Ipak nijesmo dovoljno informisani da bi naša donorska kartica mogla nekome značiti život. U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, 99 ljudi čeka na transplantaciju.
“Iza njih je svaki dan borba između života i smrti”, kaže doktor Elvir Zvrko.
Jedan život uvijek je život više ljudi. A da li su crnogorski građani svjesni da njihovo da može spasiti nekoga?
“Mislim da je odlična stvar i sigurno da ću u nekom narednom periodu odraditi tu karticu”.
“Mislim da je to humano, nekom može da spasi život”.
“U suštini moramo ga imati, ali ako ga ne uvedeš zakonski za svakoga, nećeš ga imati”.
“Svako je donor zakonski i kraj priče. Ne možemo preživjeti drugačije”.
“Protiv sam tih doniranja, zato što može da se zloupotrijebi. Ti organi ne završe nekome kome je potrebno, nego da bi to neko zaradio”
“Nisam pristalica tog doniranja. Ne treba nikad ići protiv Boga”, samo su neki od komentara naših ispitanika.
A doniranje organa u skladu je sa crkvenim učenjem. Saopštili su nam to predstavnici vjerskih zajednica.
“Mitropolija Crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve ima čitavu mrežu, recimo, donatora. Već se to i praktikuje kad su pitanju srodnici, donacije bubrega i tome slično. S tim što u svakom takvom procesu, pa i u ovom koji je u najavi, smo jako zainteresovani da se brinemo po etičkim granicama nekih aktivnosti”, rekao je sveštenik Gojko Perović.
Don Robert Tonsati ističe da Katolička crkva podržava doniranje organa.
“Kao što smo nedavno imali priliku vidjeti, i sam pokojni papa Franjo imao je donorsku karticu. To je u skladu sa poslanjem katoličke crkve u njezinoj brizi o tjelesnim i duhovnim potrebama svakog čovjeka”, kazao nam je on.
Ko spasi jedan život kao da je spasio cijeli svijet, poruka je Fuada Čekića iz Islamske zajednice u Crnoj Gori.
“Mi to tretiramo kao trajnim vakufom, odnosno uvakufljenje organa koji će služiti drugoj osobi u njegovom ozdravljenju. Sve dok taj čovjek koristi taj organ, onome donatoru pristižu dobra djela. Znači u tome smo vidjeli jedan dobar podstrek. Hvala Bogu da se krenulo u takvu jednu priču”, ističe Čekić.
Život je najljepše i najveće čudo, zato je doniranje organa, kako poručuju naši sagovornici, znak humanosti, solidarnosti i plemenitosti.
RCG
