Više od pet kilograma na leđima đaka, a propisane granice nema

Više od pet kilograma knjiga i školskog pribora najmanje dva puta nedjeljno završava na leđima desetogodišnjaka. Torba učenika petog razreda, na dan kada ima šest časova, teška je 5,325 kilograma, i to bez vode i užine. Kada se dodaju oprema za fizičko, pribor za likovno, voda i užina, teret je još veći. Dok se u Sloveniji preporučuje da školska torba ne prelazi 10 odsto tjelesne mase djeteta, a u Hrvatskoj se kao gornja granica navodi 15 odsto, iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija za Portal RTCG kažu da važećim propisima u Crnoj Gori nije utvrđena maksimalna dozvoljena težina đačke torbe, ni u kilogramima ni kao procenat tjelesne mase učenika.

Najavljuju, međutim, da će pitanje opterećenja učenika i količine nastavnog materijala koji svakodnevno nose razmatrati kroz reformu obrazovanja, uz mogućnost većeg korišćenja digitalnih sadržaja i rješenja koja bi omogućila da dio materijala ostaje u školi. Specijalistkinja dječije ortopedije i dječije hirurgije doc. dr Sonja Milašinović upozorava da svakodnevno nošenje preteške torba može izazvati bolove u leđima, vratu i ramenima i brži zamor, a savjetuje da ranac treba nositi na oba ramena, sa širokim i pravilno podešenim kaiševima, tako da naliježe uz leđa i ne visi nisko.

Pitanju težine đačkih torbi potrebno je posvetiti posebnu pažnju, posebno imajući u vidu uzrast učenika i količinu udžbenika, radnih svesaka i drugog nastavnog materijala koji svakodnevno koriste, kazali su iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija (MPNI).

“Prema važećem normativnom okviru u oblasti obrazovanja, nije propisana posebna maksimalna težina đačke torbe, bilo u kilogramima ili kao procenat tjelesne mase učenika“, saopšteno nam je iz tog Vladinog resora.

Smatraju da je potrebno sistemski raditi na tome da učenici svakodnevno ne nose više materijala nego što je neophodno za realizaciju nastave.

“Posebno je važno da organizacija nastavnog procesa bude takva da učenici za konkretan nastavni dan nose samo materijale koji su im zaista potrebni“, kazali su iz ministarstva.

Jedno od mogućih rješenja vide u digitalizaciji obrazovnog procesa, ali i u organizaciji rada u školama.

“Digitalni obrazovni resursi, tamo gdje su pedagoški opravdani i tehnički dostupni, mogu smanjiti potrebu za svakodnevnim prenošenjem dijela materijala. Istovremeno, škole, u okviru svojih organizacionih mogućnosti, mogu podsticati rješenja koja omogućavaju učenicima da dio materijala ostavljaju u školi kada za tim postoji potreba, kao i da nastavnici precizno planiraju koji su materijali učenicima potrebni za određeni nastavni dan“, kazali su iz ministarstva.

Pitanje količine i strukture udžbeničke literature, kako navode, trebalo bi sagledati i kroz reformu obrazovanja.

“Predstojeća kurikularna reforma predstavlja priliku da se dodatno preispitaju obim nastavnih sadržaja, način njihove realizacije, kao i struktura i funkcionalnost nastavnih materijala“, kazali su iz ministarstva.

Najavljuju da će pitanje opterećenja učenika, uključujući i količinu nastavnog materijala koji svakodnevno nose, razmatrati u okviru reformskih procesa, u saradnji sa školama, nastavnicima, roditeljima i stručnjacima.

U Sloveniji se preporučuje da školska torba ne prelazi 10 odsto tjelesne mase djeteta, dok se u Hrvatskoj kao gornja granica navodi 15 odsto. Za dijete teško 35 kilograma, torba od 5,325 kilograma čini oko 15,2 odsto njegove tjelesne mase.

Preporučena težina đačke torbe je do 15 odsto tjelesne mase zdravog djeteta

Portal RTCG je pitao specijalistkinju dječije ortopedije i dječije hirurgije doc. dr Sonju Milašinović koliko svakodnevno nošenje torbe teške oko pet i više kilograma opterećuje dječju kičmu, te koje tegobe najčešće mogu da se jave?

Ona je odgovorila da svakodnevno nošenje preteške školske torbe može kod djece izazvati bolove u leđima, vratu i ramenima, brži zamor, ali i promjene u držanju i načinu hoda. Ipak, kako je kazala, takvo opterećenje samo po sebi ne dovodi do trajnog oštećenja kičme kod zdravog djeteta, niti pogoršava postojeće deformitete.

Preporučena težina đačke torbe je do 15 odsto tjelesne mase zdravog djeteta, odnosno do 10 odsto kod djece koja imaju deformitete ili druge strukturalne probleme kičme, kaže Milašinović. Savjetuje da se ranac nosi na oba ramena, sa širokim i pravilno podešenim kaiševima, tako da naliježe uz leđa i ne visi nisko.

Ona navodi da granica prihvatljivog opterećenja zavisi od tjelesne mase djeteta.

“Praktična preporuka je da težina đačke torbe ne bi trebalo da prevazilazi 15 odsto tjelesne mase zdravog djeteta, odnosno 10 odsto tjelesne mase kod djeteta koje ima neki od oblika deformiteta ili strukturalnih poremećaja kičmenog stuba, kao što su skolioza, kifoza, spondilolisteza ili Scheuermannova bolest“, kaže Milašinović.

Prema njenim riječima, nošenje torbe koja je teža od preporučene najčešće može izazvati bolove u leđima, vratu i ramenima, brži zamor i slabiju fizičku izdržljivost.

Kod djece se zbog većeg opterećenja mijenja i držanje tijela. Težište se pomjera prema naprijed, zbog čega hodaju sa isturenijom glavom i ramenima.

“Kod djece koja nose teže školske torbe mogu se javiti promjene u kinetici i dinamici hoda u smislu da korak postaje kraći i sporiji, mijenja se položaj karlice, a pri nagnutosti osovine tijela prema naprijed pogoršava se obrazac i kvalitet hoda zbog preraspodjele mišićnog opterećenja“, navodi dr Milašinović.

Đačke torbe nositi na oba ramena sa podešenim kaiševim da ne visi nisko

Kako objašnjava, takve promjene mogu dovesti do lošije posturalne kontrole, posebno kada se dijete umori. Ipak, nije dokazano da samo mehaničko opterećenje težinom torbe kod zdravog djeteta dovodi do strukturalnih deformacija kičme niti do progresije već postojećih deformiteta.

Zbog toga roditeljima savjetuje da obrate pažnju ne samo na težinu torbe, već i na način na koji je dijete nosi i kako na opterećenje reaguje.

“Đačke torbe treba nositi na oba ramena, sa širokim i adekvatno podešenim kaiševima. Ranac treba da naliježe uz leđa, a ne da visi nisko, i da prekriva regiju leđa približno od nivoa ramena do nivoa kukova, sa pravilno raspoređenim sadržajem“, ističe Milašinović.

Dodaje da treba voditi računa i o tome koliko dugo dijete nosi torbu, kao i da ona bude što lakša, uz sve neophodne udžbenike i pribor.

Posebnu pažnju, kaže, treba obratiti ako se dijete žali na bolove u vratu i ramenima, osjećaj utrnulosti, slabost u mišićima ili izražen zamor.

RTCG