Zaštita podataka: Stroža pravila, kazne do dva miliona
Predlog Zakona o zaštiti podataka, koji je Vlada nedavno usvojila po hitnom postupku, donosi usklađenost sa propisima Evropske unije, ali i kazne do 2 miliona eura. Da li je Crna Gora zaista spremna da primijeni ovako rigorozna pravila ili postoji opasnost da dobijemo zakon koji će na papiru biti evropski, a u praksi teško primjenjiv, pitali smo stručnjake. Ključni izazov, smatraju, biće zbog nedostatka kadra i potrebe za snažnijim nadzorom.
Predlog Zakona o zaštiti ličnosti, koji je usklađen sa propisima Evropske unije, donosi značajne novine: od većih prava za građane, obaveza za institucije i kompanije, do znatno viših kazni koje mogu dostići i 2 miliona eura. Novi propisi donose konkretnija pravila za obradu i zaštitu ličnih podataka, u skladu sa izazovima digitalnog doba, kaže za RTCG ekspert za zaštitu ličnih podataka, Radenko Lacmanović.
“Kazne koje propisuje ovaj zakon, odnosno GDPR, su, čini mi se, odvraćajuće dovoljno za zloupotrebu ličnih podataka kada je u pitanju njihova obrada. Vjerujem da će ovaj zakon stimulativno djelovati na podizanje svijesti svakog od nas o značaju naših ličnih podataka”, ističe Lacmanović.
Ključni izazov će, smatra, biti primjena zakona, posebno zbog nedostatka kadra i potrebe za snažnijim nadzorom.
“Kadra će faliti i fali. Takav je slučaj i u zemljama Evropske unije, jer prosto, život je mnogo sadržajniji od bilo kojeg zakonskog rješenja i šta god da uradimo, biće načina da se krećemo, što bi rekli, ispod radara. Dakle, inspektora nikad dovoljno, jer problema je i suviše mnogo i stvaramo ih tamo gdje možda onaj koji piše zakon ne bi ni očekivao da će se pojaviti”, ocjenjuje Lacmanović.
I dok država najavljuje evropske standarde, građani se svakodnevno suočavaju sa neželjenim pozivima i porukama, čuvanjem brojeva telefona bez date saglasnosti, ali i strahom od curenja osjetljivih podataka.
Da li će novi zakon zaista promijeniti takvu praksu, pitali smo sudskog vještaka informaciono-tehnološke i telekomunikacione struke Marka Lakića.
“Mi smo u globalu informatički nepismeno društvo. Mislim da nismo svjesni mogućnosti zloupotreba naših ličnih podataka i eventualnih video snimaka i fotografija. Većina nas polazi od pretpostavke – nisam ja dovoljno interesantan da bi neko moje podatke zloupotrebljavao. Kroz moju stručnu praksu sam se nagledao pronevjera različitog profila ljudi, od prosječnih građana do vlasnika velikih kompanija, od siromašnih do veoma bogatih ljudi. Prosto, ne postoji profil ljudi koji je zaštićen od prevara, pitanje je samo koliko svoje podatke dajemo dostupnim javnosti”, kaže Lakić.
Lakić, međutim, veći problem vidi u postupanju institucija i kompanija koje svakodnevno prikupljaju podatke građana. Kao primjer, navodi situacije u kojima se u bankama lična dokumenta kopiraju prije nego što građanin na to da saglasnost, a sve se to pravda ustaljenom praksom.
“Institucije ne znaju svoj posao, a to koriste određene kompanije i zloupotrebljavaju podatke građana. Zakon će biti obično slovo na papiru, dok se svijest naroda kod nas ne promijeni i dok se narod ne nauči koja su njihova prava. Tek nakon toga, potrebno je da ne ćute na ovakve i slične zloupotrebe, već da ih prijavljuju”, poručuje on.
Naši sagovornici smatraju da je pri usvajanju zakona potrebno jasno definisati nadležnosti savjeta i agencije i obezbijediti da se nova pravila zaista razumiju i dosljedno sprovode.
