Zašto crnogorski političari ne žele da građani odlučuju putem referenduma
Komentarišući važnost donošenja odluka putem referenduma za jedno društvo i njegovu demokratiju, osvrnuo se i na sporazume koje je Vlada Crne Gore nedavno potpisala sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
“Da je bio organizovan referendum na tu temu, gdje bi se čuli glasovi za i protiv, prije svega građana i struke, i da je potom o tome odlučivala i lokalna i ukupna zajednica, teško da bi se mogla donijeti pogrešna odluka, ali, kakva god bila, ona bi svakako bila u rukama građana. Sada je ona izmještana u ruke političkih feudalaca koji poteze mogu vući iz različitih poriva: od toga da su opsjednuti svojom grandioznošću, pa sve do toga da je iza svega toga korupcija. Da bismo sprečavali štetu koja nastaje iz takvih odluka, potrebni su nam referendumi, odnosno da o tome odlučuju oni kojih se to i tiče – građani”, kaže Perić.
Kako kaže, kada sistem u kojem je građanin nosilac suvereniteta koji prenosi na izabrane poslanike, kao što je slučaj u našem političkom sistemu, postane do te mjere iskrivljen ili korumpiran, ili oboje istovremeno, tada se moraju snažiti instrumenti direktne demokratije, odnosno da o svim odlukama koje su važne za zajednicu građanin odlučuje direktno na referendumu.
“Nameće se logično pitanje zašto bi se političari bunili protiv toga da se sa njih skida teret odgovornosti za teške odluke. Racionalno objašnjenje je da oni ekskluzivitet u donošenju tih odluka iz nekog razloga žele zadržati za sebe. Korijen tog pristupa nalazimo ili u potrebi za samovoljom ili u korupciji, a posljedice su nerijekto identične – odluke se donose u korist male grupe ljudi, a ne cjelokupne zajednice. Kao krajnji rezultat strada opšte dobro”, rekao je Perić.
Kako je dodao, ukoliko bi se uz državne i lokalne referendume koji tretiraju važna pitanja uvele i otvorene liste, težište odgovornosti za izbore u odnosu na moguće opcije bilo bi pomjereno ka građaninu, koji bi donosio ključne odluke, a znao bi ka kome da adresira odgovornost ukoliko se te odluke ne sprovode. Perić smatra da bi se na taj način pokazalo da građani žele demokratičnije društvo, te da odluke građana po pravilu uvijek budu zrelije u odnosu na one koje bi u njihovu korist trebalo da donose elite.
Naglašava da tada ne strada samo ideja o napretku zajednice, već se uništava i ideja da ćete biti vrednovani po onome što znate, budući da se gradi partitokratska struktura koja je, u stvari, armatura političke moći elita. Ukazuje da se u takvoj situaciji ne vrednuju ni znanje ni sposobnost, a još manje kritički stav, koji je temelj kvalitetnih odluka, već se cijeni lojalnost vlastodršcima.
“Baš ti ljudi često govore kako će od Crne Gore napraviti Švajcarsku. Pa u Švajcarskoj imate razvijenu kulturu referenduma, ona je to što jeste upravo zbog takvog političkog sistema. Dakle, domaće političke korporacije kažu da nas vode ka švajcarskom sistemu, bježeći od primjene onog što taj sistem čini toliko solidnim”, istakao je Perić za Dan.
Referendum može biti konsultativni ili obavezujući, lokalni ili državni. Hrvatska, recimo, ima Zakon o referendumju iz 2017. godine koji obavezuje na poštovanje odluke sa referenduma, te odredbu da se novi po istom pitanju može održati nakon isteka šest mjeseci. Građani se prvo izjašnjavaju da li su za da se odrđeno pitanje riješava referendumom.
U Crnoj Gori je svojevremeno usvojen Zakon o referendumu o državno pravnom statusu, kojim je bilo predviđeno da je za promjenu državno pravnog statusa neophpdna većina od 55 odsto glasova.
Nijedna parlamentarna politička partija u Crnoj Gori nije iznijela predlog da se pitanja od kapitalnog značaja za državu ili lokalne samouprave riješavavu putem referenduma, niti je podnijet predlog zakona o referendumu koji bi političarima “olakšao” donošenje “teških” odluka.
(VOP/Dan)
