Advokat Borović o slučaju Petra Lazovića: Senzacija i politički pritisak nadjačali pravo

Senzacionalizam, nedostatak hrabrih ljudi u pravosuđu, kršenje pretpostavke nevinosti, “suđenje” u medijima, proglašavanje krivaca prije presude i direktan uticaj predsjednika Vlade na istražni postupak stvari su koje dovode do produžavanja pravne nesigurnosti u Crnoj Gori. Sve ove karakteristike, kako tvrdi advokat Borivoje Borović, prisutne su i u postupku protiv bivšeg službenika ANB-a Petra Lazovića, koji se tereti da je radeći za “kavački klan” počinio brojna krivična djela, te da je bio na direktnoj vezi sa šefovima te kriminalne grupe, kojima je, kako tvrde iz tužilaštva, podnosio izvještaje o obavljenim zadacima. Borović je u intervjuu za “Dan” kazao da je sporna sama upotreba “skaj” materijala kao dokaza, iako je u javnosti Lazović već oglašen krivim na osnovu objavljenih prepiski. Ovaj advokat smatra da je senzacija prevagnula nad pravdom, a da su zakonske odredbe, kako Crne Gore, tako i međunarodne, kršili i tužilaštvo i premijer Dritan Abazović.

Već duži vremenski period u medijima se objavljuje dokazni materijal – “skaj” prepiska, sa akcentom na navodne radnje bivšeg tajnog agenta Petra Lazovića. Budući da se oko toga podigla velika prašina, prokomentarišite taj slučaj. Da li se na ovaj način, imajući u vidu težinu dokaza, težinu radnji za koje se Lazović i drugi terete, krši prezumpcija nevinosti i da li su nadležni organi trebali da preduzmu određene radnje u cilju zaštite istražnog postupka?

U slučaju Petra Lazovića, očigledno, naša senzacionalistička i medijska javnost ne mari za pravni poredak i apsolutno se krši prezumpcija nevinosti okrivljenog. Uostalom, sve što su francuske vlasti radile u nekoj od tajnih operacija, proglašavaju državnom tajnom u svojoj zemlji zbog navodnog ugrožavanja bezbjednosti Republike. Sa druge strane, u Crnoj Gori skoro svi mediji objavljuju taj operativni materijal sa skaj aplikacije, isti komentarišu i unaprijed ga proglašavaju dokazom, a pritom su u toj fazi postupka braniocima uskraćeni isti ti materijali.

Budući da su, kako tvrde iz tužilaštva, isplivali dokazi za velike optužbe – otmice, planiranje ubistava, podnošenje raporta vođama “kavačkog klana”… da li postoji način na koji se okrivljeni, naročito Lazović, koji je u centru medijskih natpisa, mogu braniti pred pravosudnim organima?

Nadležno tužilaštvo nije vodilo računa o pravičnom i fer suđenju, kršeći Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i slobodama, pa se samim tim nije ni bavilo zaštitom istražnog postupka. Nadalje, odbrana ističe da je povrijeđeno i vrhunsko načelo takođe predviđeno pomenutom Evropskom konvencijom, takozvano načelo jednakosti oružja. Konkretno, tužilaštvo je raspolagalo raznim materijalima operativnog karaktera, ali ih nije prezentovalo u cjelosti braniocima u postupku, te je ovakvim skrivanjem navedenih materijala grubo prekršilo pomenuto načelo. Takođe, tokom cijelog ovog postupka, predsjednik Vlade Crne Gore je pokušavao da usmjerava pravac i tok istrage i, po stavu branioca, na taj način je vršio krivična djela sprečavanja i ometanja dokazivanja. Pored toga, čitajući i iznoseći doslovce navodne prepiske sa skaj aplikacije izvršio je kontaminaciju svih eventualnih budućih dokaza. To bi u uređenim pravnim sistemima bio sasim dovoljan osnov da se po zakonu o krivičnom postupku iz spisa izdvoje ti materijali kao nezakoniti.

Kako se suštinski nije radilo o dokazima, onda je tužilaštvo, a potom i sud, koristeći procesne pogodnosti, odlagalo početak suđenja, pa sada imamo situaciju da je ovo najduže čekanje početka pretresa u sudskoj praksi, a nakon podizanja optužnice. Lako je zaključiti da je ovim prekršen princip suđenja u razumnom roku. Očigledno je da medijski pritisak, protivzakoniti istupi predsjednika Vlade i nedostatak hrabrosti ljudi iz pravosuđa produžavaju stanje pravne nesigurnosti.

Kako komentarišete sukob između ombudsmana i premijera, koji je nastao pošto je ombudsman utvrdio da predsjednik Vlade krši pretpostavku nevinosti Lazovića i savjetovao mu da se suzdrži od komentara u kojima ga oglašava krivim?

Ombudsman je samo konstatovao očiglednu pojavu, ali je premijer nakon toga nastavio da vrši pritisak na pravosuđe i da uživa u svojoj nedodirljivosti od krivičnog progona u Crnoj Gori.

Skaj prepiska detaljno pokazuje šta su sve njeni akteri radili. Uz pomoć te prepiske rasvijetljena su mnoga krivična djela. Mijenja li situaciju činjenica da neki advokati smatraju da to nije dokaz?

Ne samo neki advokati, već svi advokati osporavaju skaj aplikaciju kao dokaz, a to isto čine i neki evropski sudovi (holandski, slovenački…), a da pritom još u Evropi ne postoji nijedna odluka Evropskog suda pravde u Strazburu o tom važnom procesnom pitanju.

Po osnovu zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći, u krivičnim stvarima je definisano da se mora poštovati nacionalno zakonodavstvo zemlje koja traži tu pomoć. Na primjer, ne mogu se priznati pravosnažne sudske presude u Crnoj Gori po automatizmu, već moraju proći kontrolu, poseban postupak priznanja strane sudske odluke.

Tužilac se poziva na principe međusobnog priznanja i uvažavanje između Crne Gore i Francuske, što u konkretnom slučaju ne može da se primijeni pošto princip važi za zemlje Evropske unije, u koju Crna Gora, nažalost, do sada nije stupila. U svakom slučaju, “pribavljeni” dokazi ne smiju biti u suprotnosti sa Ustavom, Zakonom o krivičnom postupku, pravilima međunarodnog prava i potpisanim konvencijama. Tačnije, sudovi u Crnoj Gori su dužni da okrivljenima omoguće da se provjere načini i postupci pribavljanja dokaza – dakle, da isti prođu ustavno-sudski test. Tretirati taj materijal kao ispravu, a ne provjeriti njegovu vjerodostojnost, pošto se ne radi o javnoj ispravi, grubo je kršenje Zakonika o krivičnom postupku.

Postavlja se veoma važno pitanje: šta ako dostavljeni materijal pribavljen sa skaj aplikacije predstavlja masovan nadzor građana Crne Gore?