“Amfilohije i MIhailo mogu u djelo sprovesti inicijativu Mila Đukanovića”

Poglavar Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović i mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo mogu u djelo sprovesti inicijativu predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i ujediniti se u ideji formiranja jedinstvene pravoslavne crkve u našoj zemlji, kaže za Pobjedu teoretičar prava, naučnik i publicista, bivši sudija Vrhovnog suda, predsjednik Senata Dukljanske akademije nauka, prvi dobitnik naučne nagrade “Akademik Mijat Šuković” Udruženja pravnika Crne Gore, član Pravnog savjeta CPC dr Čedomir Bogićević.

Bogićević je i član Borda urednika prestižnog naučnog američkog časopisa “International journal of language and linguistic” sa sjedištem u Njujorku, u intervjuu za Pobjedu on ocjenjuje da je Đukanovićeva inicijativa vizionarska, ideja budućnosti, ali i da će za njenu afirmaciju biti potrebno vrijeme.

“Ona treba da bude predmet mudrih glava filozofa, prosvjetitelja, kulturologa, teologa… Mora imati jasne konstitucionalne uslove ujedinjenja da sve crkve, svi pravoslavni oblici vjerskih zajednica zadrže svoj identitet. Objedinjavanje ne znači brisanje vjerskog identiteta, nego sjedinjavanje pod jednu vjersku zajednicu u kojoj svako zadržava svoje dogme”, ističe Bogićević.

Upozorava da sve glasniji govor mržnje koji stiže iz crnogorskog parlamenta mora biti zaustavljen.

“To je tragični fenomen crnogorskoga društvenoga života. Naš najveći društveno-politički forum zahvaćen je ovim fenomenom koji unosi nemir. Ne treba da smo hladnokrvni ni pred drugim fenomenima koji se iz toga javljaju kao oni u obliku vjerskog fundamentalizma i fanatizma”, ističe Bogićević.

Bogićević dodaje da je oficijelni prijedlog predsjednika države Crne Gore Mila Đukanovića duboko mudar, ekumenski i filantropski, supstancijalno utemeljen na kulturološkim osnovama i prosvjetiteljskom biću sveukupnih subjekata crnogorskoga naroda, ali da za njeovu realizaciju predustoji dug i mukotrpan rad.

“Ta je ideja uperena s pogledom u budućnost u kojoj će nestati sada toliko izrasli antagonizmi koji su dostigli stepen negacije, nipodaštavanja ne samo vjerskog pogleda na svijet, nego supstancijalne osnove ljudskog dostojanstva zato što neko pripada ovoj ili onoj crkvi. Te dvije crkve jesu potpuno različite. Srpska crkva je suverena, ona je jača od države. Ona je po svom duhovnom, kulturološkom svojstvu i svemu drugom politički subjekt koji ima sasvim druge interese nestanak crnogorskoga naroda, jezika, kulture, države. Totalni je izraz negacije svega crnogorskoga bića. S druge strane, Crnogorska crkva je do te mjere autohtona, kako u pogledu ekumenizma kao oblika sjedinjavanja svih ljudi pod jednom božanskom zajednicom, tako i u izrazu običajnih i moralnih pravila preko kojih, kao božanskih normi, gleda na sebe i društvene odnose. Crnogorska crkva nije strogo nacionalna, nego je crkva društvene zajednice svih ljudi koji žive na teritoriji Crne Gore. Uzeću za primjer Manastir Ostrog to svetilište nije samo Božji hram pravoslavnih ljudi nego svih religijskih uvjerenja e, on je simbol te Crnogorske narodne crkve. Zato bi ona i trebalo u budućnosti da se zove Crnogorska narodna crkva ili samo Crnogorska crkva što će bliže opredijeliti njen ekumenski karakter u zajednici budućnosti.

Bogićević smatra i da Zakon o vjerskim zajednicama koji se sprema ne može riješiti ovo pitanje.

“Ovaj zakon nije dobar, mnogo je lošiji od verzije iz 2015. godine. Ovaj zakon reguliše samo jedno svojinsko pitanje pitanje raspolaganja. Svojina ima tri atributa usus, fructus i abusus. Usus je korišćenje, fructus je produžavanje, a abusus je pravo raspolaganja. Ovim zakonom samo se uvodi svojinsko pravo nominalno na državu i to nekih vjerskih objekata za koje se ne bude dokazalo da su sada u jurističkom smislu Srpske pravoslavne crkve. To je nepotpuno.

Crnogorci sada ne mogu ući u svoje bogomolje, a to je njihova opštenarodna svojina, jer su crnogorske crkve gradila bratstva, sela, plemena i država. To ne znači da Srpska crkva treba da bude deložirana iz tih objekata, jer ih ona nije uzurpirala aktima jurističke prirode, ona se tu našla zbog preimenovanja u Srpsku crkvu 1918, ali je po duhovnom sklopu značila negaciju svega što je crnogorsko. Ujedinjenje je jedini put, jer te crkve i manastire gradio je isti narod, a sada je crkva naš mač razdora. To se mora zaustaviti”, kaže Bogićević za Pobjedu.