ANALIZA PLJEVALJSKE TRAGEDIJE: Dragićević nije mogao da podnese činjenicu da ga je žena ostavila

Raičević, kao i drugi sagovornici DN smatraju da se Goran Dragićević (47) očigledno ni nakon deset godina od kada se rastao sa bivšom ženom nije mogao pomiriti sa činjenicom da ga je ostavila. Šta je bio okidač događaja, možda će ostati nepoznanica, ali posljedice su vidjive troje mrtvih i dvoje djece koja su ostala bez oba roditelja.

“Te osobe svoje partnere ne doživljavaju kao ravnopravne subjekte već ih tretiraju kao imovinu, vlasništvo, objekt kojim osiguravaju osjećaj vlastite vrijednosti i samopoštovanja. Često pokazuju manji ili veći stepen ljubomore koja se takođe temelji na osjećaju nesigurnosti i stalnom potrebom za kontrolom i provjeravanjem partnerove vjernosti. Kada se partner, buduća žrtva, konačno odluči na prekid veze, to doživljaju kao tešku povredu sopstvenog ega, kao lični poraz koji nikako ne mogu prihvatiti, pa na tu situaciju reaguju agresijom prema partneru kojega gube, a nerijetko i pokušajem samoubistva’, ističe Raičević.

Ona navodi da ostavljeni partneri često pribjegavaju prijetnjama žrtvi, pa još ako žrtva ne reaguje adekvatno prijavljujući to što joj se dešava ili mu se ne suprotstavi na pravi način, progon se nastavlja.

“Šalje razne poruke, prijetnje, nerijetko ih i lično upućuje, prati žrtvu, uhodi je i situacija postaje sve komplikovanija. Ovakva vrsta proganjanja nije prepoznata u našem zakonodavstvu. Sigurna ženska kuća radi na tome ubrzano, jer se pokazalo da je to jedan od težih oblika nasilja. Ta je blizina i jedan od glavnih uzroka za učestale konflikte koji se s vremenom intenziviraju dok na kraju ne rezultiraju i činjenjem kaznenog djela. Položaj ljubavnika ili ljubavnice postaje rizičan tek kad on/a bude, tačno ili pogrešno, identifikovani kada se i sam/a uključi u opasnu dinamiku agresivnih odnosa među primamim partnerima. Tada se konfliktna situacija nerijetko razrješava čak i dvostrukim ubistvom poslije kojeg slijedi često samoubistvo”, kaže ona.

Za kriminologa Velimira Rakočevića, “ubistva iz strasti”, odnosno niskih pobuda su najteži oblik ubistva i po našem i po evropskom pravu.

“Tu spada ubistvo člana porodice, u ovom slučaju bivše supruge. U pitanju su niske pobude poput mržnje, zavisti i ljubomore. Takva osoba ne može da obuzda svoje emocije, ima visok stepen osujećenja i te frustracije dovode do toga da mu prag toleranicje opada što dovodi do agresije. Ovakve tragedije ne treba da se guraju pod tepih”, kazao je Rakočević, ističući da je prije ovog dvostrukog ubistva vjerovatno bilo i prijetnji od bivšeg muža, odnosno naznaka da će se nešto ovakvo i dogoditi.

Mada po Krivičnom zakoniku ne postoji pojam, odnosno termin “zločin ili ubistvo iz strasti”, sudije ga nerijetko koriste u obrazloženju presude, kaže nekadašnji sudija, sada advokat Lazar Aković, koji smatra da bi u budućnosti postojeći fenomen „ubistvo iz strasti” trebalo objektivno definisati i u Krivičnom zakoniku i tako sudovima i sudijama omogućiti da primjenjuju Krivični zakonik, a ne da ga iznuđeno tumače.

“Kada žena odluči da napusti nasilnika, tada je najugroženija i u tim situacijama se najčešće dešava femicid (rodno zasnovano ubistvo, učinjeno nad ženama). Broj ovakvih ubistava sve više raste u uslovima socijalnih kriza i povećane otuđenosti savremenog čovjeka. Ljubav je čovjekova potreba da prevaziđe strah od usamljenosti i nepripadnosti. Kako su te strasti razvijene zavisi od prirode pojedinca, ali i od socijalnih prilika u kojima on živi. Agresivnost se razvija kod pojedinca kada u porodici ne postoji ljubav i poštovanje. Nažalost, onaj ko ne može više da voli počinje da pati i mrzi, i da se potom destruktivno ponaša prema nekada voljenoj osobi. Zbog loše socijalizacije i ličnih svojstava, do juče voljenu osobu nasilnici uništavaju na najbrutalniji mogući način. Otuda „izdani muževi”, “opsesivni ljubavnici” i „tirani” ubijaju iz strasti sa više uboda nožem, upotrebom više šaržera municije, ubijanje bombom itd, da bi žrtvi nanijeli što više patnje”, ističe Aković.

Kao sudija Višeg suda u Podgorici Aković je sudio 2008. godine jedan slučaj poznat javnosti, gdje je žena u nužnoj odbrani ubila svog muža koji se nasilnički ponašao prema njoj i ozbiljno joj na taj način ugrožavao život.

“Njegovim pištoljem, kojim joj je prijetio da će je ubiti, ona je u trenutku njegove nepažnje uzela isti i ispalila u njega nekoliko smrtonosnih hitaca. Prilikom izricanja presude osjećao sam potrebu da pošaljem poruku javnosti, što sam i učinio, kazavši da je taj slučaj velika tragedija za navedenu porodicu, a i za cijelo društvo, te da bi trebalo da taj slučaj bude opomena i nauk svim žrtvama porodičnog nasilja, da nasilje ne sakrivaju iza očiju javnosti i da pravdu ne uzimaju u svoje ruke, već da nasilje prijavljuju nadležnim državnim organima. Ovaj slučaj, takođe sam ukazao, trebalo bi da bude opomena i svim nasilnicima u porodicama, jer postoji opasnost i za njih, da i sami mogu postati žrtve”, kaže Aković.

Ubio ženu i njenog prijatelja

Sa prevarom se nije mogao pomiriti ni Podgoričanin Igor Raičević (30) koji je u novembru 2011. godine hicima iz pištolja na prakingu kod Doma zdravlja ubio suprugu Mariju, a zatim kišu metaka sasuo u njenog prijatelja Ivana Dulovića, koji je kasnije tokom dana podlegao povredama u Urgentnom centru.

Tragedija koja se dogodila u Pljevljima slična je onoj koja se odigrala 15. novembra prošle godine u Čanju kada je Beranac Vučić Džiknić (44) naoružan “do zuba” došao u Vilu Asanovića i iz automatske puške ubio tasta Božidara Asanovića (72), i teško ranio taštu Ivku (71) i suprugu koja ga je ostavila Olgu Džiknić (44). Nakon počinjenog krvavog pira Džinkić je pokušao samoubistvo. On nije mogao da se pomiri sa činjenicom da ga je supruga ostavila i odvela dvoje maloljetne djece kod svojih roditelja.

Olga je muža više puta prijavljivala policiji zbog nasilja u kući, kao i zbog nelegalnog držanja oružja, ali on nikad nije sankcionisan zbog toga.