Baranina Adema Mustafića ubili “BALKANSKI PROTIVNICI ĐAVOLA”

Tridesetšestogodišnji Baranin Adem Mustafić, nije poginuo u borbi terorista takozvane Islamske države protiv bilo koga „s druge strane“, nego je žrtva još ekstremnijih grupacija unutar ISIL formacija, kojima je pripadao. Pojednostavljeno rečeno „ubili su ga njegovi”-tekfirdžije, piše Pobjeda.

Pobjeda piše da je netačna i informacija da je poginuo prije tri ili četiri dana, jer vijesti o pogibijama, ne samo crnogorskih, nego i državljana drugih zemalja Jugoistočne Evrope, na ratištima u Siriji, Libiji ili Iraku, ako ikad i stignu, stižu, obično, u roku ne manjem od 20 pa do 40 dana. Podrazumijeva se da informatori skraćuju „rokove“, ali ne zbog eventualnih briga o žrtvama i njihovim familijama, no prvenstveno, odnosno isključivo zbog „zaostalih plata“ poginulih i takozvanih ugovornih obeštećenja njihovih porodica, koje nikada, niko nije dobio.

O tome mogu svjedočiti gotovo sve ojađene familije tragičnih žrtava vjerskog fanatizma, a Pobjeda se, svojevremeno, posebno bavila slučajem šestočlane rožajske porodice Salihović majke sa petoro maloljetne đece, čija je „glava“ izgubila glavu na jednom od ISIL-ratišta, prije skoro tri godine.

Baranin Mustafić je, inače, peti crnogorski državljanin koji je poginuo na ISIL ratištima. Prvi je bio Podgoričanin Mirza Haklaj, zatim Damir Slaković, takođe iz Bara, Adis Salihović iz Rožaja i najmlađi osamnaestogodišnji Plavljanin Ernad Huseinović. Još se ne zna što je sa Damirom Babačaićem iz Petnjice i sa još najmanje petoricom njegovih „saboraca“ koji su prije više od dvije godine otišli prvo u Sarajevo, odatle u Tutin, a zatim u Kačanik, da bi se domogli najbliže i najsigurnije linije sa Sirijom, u Turskoj.

U posljednje dvije godine, međutim, takozvana balkanska ruta je izmijenjena pa su na značaju izgubili nekadašnji obučno-distributivni, odnosno logistički centri u Hadžićima, dvadestak kilometara od Sarajeva, zatim novopazarskog Furkana pod kontrolom tekfirdžija Abida Podbićanina i kosovske baze pod kontrolom izvjesnog Elmira Đusinca iz južnog (albanskog) dijela Kosovske Mitrovice.

U Bosni i Hercegovini ne gube na značaju moaočki i velikokladuški distributeri i logističari, ali u novije vrijeme sa striktno podijeljenim ulogama. Maočanska hermetizovana zajednica vehabija, odnosno selafija, ništa ne radi, ali drži na okupu ozbiljne bezbjednosne snage BiH.