BEGIĆ RIJEŠIO DILEME: Ovo su SIMPTOMI korona virusa, kome da se javite, koja sredstva možete koristiti za dezinfekciju

Pomoćnik direktora Instituta za javno zdravlje, epidemiolog dr Senad Begić odgovorio je danas na brojna pitanja koja su mu novinari svih crnogorskih medija poslali mejlom i riješio neke dileme u vezi korona virusa.

On kaže i da, kada je Crna Gora i njen zdravstveni sistem u pitanju, treba biti realan i, prvenstveno, prevenirati širenje virusa.

“U ovom trenutku imamo sve raspoložive proizvodne kapacitete za ličnu zaštitnu opremu, izgleda da ne bi mogli da proizvedemo onoliko kolika je potražnja širom svijeta. I tu treba biti realan. Mi treba da naučimo da raspolažemo sa onim što imamo, da budemo racionalni, da opremu koristimo pravilno i da omogućmo da oprema bude dostupna onima kojima je najpotrebnija, a to su definitvno zdravsteni radnici i to zdravstveni radnici na prvoj liniji fronta”, kazao je Begić i naglaio da se zaštitne maske ne preporučuju za korišćenje zdravim osobama prilikom obavljanja svakodnevnih poslova. One jedino, kako je rekao, imaju smisla kada ih nose osobe koje imaju simptome, jer na taj način skrajućujemo domet kapljica koje nastaju prilikom kijanja i kašljanja..

Begić je rekao da je nezahvalno prognozirati koliko će epidemija trajati i kada se očekuje vrhunac.

“U ovome trenutku jako je nezahvalno i gotovo nemoguće vršiti bilo kakva predviđanja daljeg kretanja obolijevanja, kako kod nas, tako i u svijetu, iz prostog razloga što se suočavamo sa jako nezgodnim protivnikom. Udio asimptomatskih osoba koje mogu širiti bolest dalje, odnosno osoba koje imaju jako blage i i nespecifične simptome, izgkeda da je takav da oni imaju mnogo veliki uticaj u širenju infekcije, što opravdava sve mjere koje smo, na vrijeme i jako rano počeli”.

Kaže takođe  i da nema potvrda da toplo vrijeme ne pogoduje virusu.

“Predviđanja da će doći do poboljšanja epidemiološke situacije sa povećanjem temperature vazduha su se zasnivala na činjenici da proljeće i toplo vrijeme ne prigoduju respiratornim infekcijama, ali smo u više navrata naglašavali da je dosta nepoznanica oko novog koronavirusa. Rođaci novog korona virusa, prije svega MERS i SARS nisu pokazivali sezonalnost. Činjenica je da je epidemija MERSA takva da se slučajevi i danas registruju bez ikakve sezonalnosti i u najtoplijim i u najhladnijim mjesecima. Ali isto tako je činjenica da se epidemija SRASA završila tek u julu. Samim tim nezahvalno je govoriti o bilo kakvom sezonalnom karekteru ove epidemije i jako je bitno da građani, bez obzira što ide toplo vrijeme, da ostanu kod kuće i da se apsolutno pridržavaju svih mjera i preporuka.

Glavni i osnovni siptom infekcije novim koronavirusom je, kako je rekao, povišena tjelesna temperatura. Ona se registruje kod 84, čak i više procenata inficiranih, dok drugi simptomi uključuju suv, nenadražajan, neproduktivan kašalj, kijanje, opštu slabost, bolove u mišićima i zglobovima, pospanost i znojenje. Simptomi kao što je dijareja, i neki drigi simptomi, jesu registrovani kod oboljelih, ali u jako malom procentu. Dijareja je registrova akod manje od jednog procenta oboljelih i trenutno se ne može govoriti da li se radi o simptomu infekcije, ili se radi o koincidenciji, odnosno činjenici da su ti pacijenti imali dijareju drugog porijekla. Curenje iz nosa je jako zanimljivo, jer se bilježi u jako malom procentu kod osoba inficiranih COVIDom-19 i trenutno se smatra da curenje nosa ne ide u prilog tome da je osoba inficirana sa novim koronavirusom.

Begić kaže da se porast broja zaraženih se u narednom periodu može očekivati, a razlozi za to su višestruki.

“Prvo i osnovno je činjenica da smo identifikovali veliki broj kontakata koji se prate i koji se redovno uzorkuju i samim tim postoji vjerovatnoća da oni u jednom trenutku budu pozitivni, s obzirom da imamo podatak da su bili u kontaktu sa oboljelom osobom. Kada je riječ o uvođenju vanrednog stanja, bitno je napomenuti da je Institut za javno zdravlje zadužen za predlaganje i praćenje javno-zdravstvenih mjera koje za cilj imaju da suzbiju dalje širenje i da preveniraju obolijevanje. Sve mjere koje su donešene nisu rezultat rada niti jedne institucije, niti jednog čovjeka. One su rezultat rada tima koji je u njihovj analizi i u donošenju takvih odluka, proveo dosta vremena, sagledavajući sve posljedice koje takve mjere mogu imati, a imajući u vidu da je zaštita zdravlja, u ovom trenutku apsolutni prioritet. Sve ono što je po zakonu, a što može doprinijeti da zdravlje građana bude zaštićeno apsolutno se mora razmatrati kao validna i legitima mjera i ovom trenutku i u svim teškim trenucima koji su pred nama”.

Kad se može očekivati prestanak širenja virusa kod nas i u regionu?

Teško je i nezahvalno govoriti o tome, iz prostog razloga jer ne znamo kakav će biti razvoj situacije. Kada bi se svi na svijetu pridržavali propisanih mjera bilo bi za očekivati da epidemija polako utihne. Smisao ovakvog ponašanje je takav da, ne samo mi nego svaka država svijeta, zavisi od komšije.  Najbolji primjer je Kina. Ona je strogim mjerama završila problem koji je imala u provinciji Hubej. Ona je epidemiju suzbila, riješila. Međutim i ona ostaje vulnerabilna s obzirom na broj slučajeva koji su registrovani u svijetu i sada se njihove mjere prevencije okreću ne ka okreću unutrašnjim stvarima, nego ka spoljašnjim, pokušavajući da se spriječi importaciju virusa. Jedina situacija u kojoj će se epidemija ugasiti sama od sebe je situacija na terenu u kojoj ćemo imati više otpornih na infekciju, nego što imamo osjetljivih, a otpornih ćemo imati u ovom trenutku samo na način da su to ljudi koji su preležali infekciju. Drugi način da imamo otporne je da sprovedemo vakcinaciju. S obzirom da vakcine nema ta strategija je definitivno dugoročna i sigurni će proći najmanje šest do 12 mjeseci dok vakcina ne bude gotova i dok se ne bude mogla koristiti.

Na pitanje koje terepije se koriste za liječenje zaraženih u Crnoj Gori i da li je u planu primjena lijeka protiv malarije, Begić kaže da trenutno ni u Crnoj Gori, ni u svijetu nije registrovana nijedna jedina specifična terapija koja je namijenjena za liječenje infekcije novim koronavirusom.

Kazao je i da Crna Gora u ovom trenutku raspolaže sa dovoljnom količinom testova naspram niivoa obolijevanja i naspram pretpostavljenog nivoa obolijevanja koje očekujemo da se desi u narednim sedmicama. Ali tu treba biti realan i pratiti dešavanja na svejtskom tržištu i dešavanja vezana za epidemiološku situaciju u zemlji. Situacija na globalnom tržištu je takva da su testovi deficitarna roba.

Takođe, Begić kaže da kada se radi o kontroli ove infekcije gotovo da ne postoji nijedna epidemiološka činjenica vezana za novi koronavirus koja bi mogla da bude gora od onih koje znamo:

Radi se o patogenu koji se širi kapljičnim putem. Određeni broj osoba ima jako blage simtome nakon što su zaraženi i nakon što mogu da šire virus tako da ni one same nemaju osjećaj da predstavljaju opasnost po svoju okolinu, što je ekstremno nezahvalno. Preživljavanje ovog virusa uzgleda da je mnogo duže nego što smo mislisli na površinama i posebno na metalima i još jedna činjenica je da mi nemamo nijednu mjeru specifinčne prevencije, a prije svega mislim na vakcinaciju. Samim tim, suzbijanje širenja ovog obolijevanja više ne leži unutar zdravstvenog sitema i epidemiolopke službe. Ona leži na svima nama, na poštovanju preporuka i strogom pridržavanju svih nadredbi, odredbi i mjera. Jedina način u ovom trenutku da spriječimo dalje širenje virusa je da svi ostajemo u svojim kućama i da postupamo u skladu sa mjerama i preporukama.

Kada se radi o sredstvima za dezinfekciju, njihov sastav treba da bude takav da se zasniva na hloru, to su rastvori varikine i drugih izbjeljivača uključujući i neka sredstva za dezinfciju i čišćenje toaleta, koja treba razblažiti u odgovarajućem odnosu, a odnos koji je učinkovit je 1:50. Što se tiče deterdženata oni ne mogu biti učinkoviti za dezinfekciju površina, ali u određenim situacijama mogu biti učinkoviti za održavanje higijene ruku, ali samo kada sapun ili tečni sapun nisu dostupni. Vezano za korišćenje alkoholnnih pića, nažalost, nisu učinkovita jer u sebi ne sadrže dovoljnu koncentarciju alkohola koja je potrebna da bi se virus na određenim površinama inaktivirao. Dakle, virus inaktiviraju preparati alkohola, koji u sebi sadrže najmanje 70 procenata alkohola.

On je podsjetio i na mjere koje svaki građanin može i treba da preduzima:

Glavno i osnovno je manično i opsesivno pranje ruku, što šešće. Kada se ulazi sa spoljašnosti u dom obuća treba da se izuje ispred, da se higijenavelikih površina, posebno podova, sprovodi što češće i rodovnije. Ambalažu u kojoj su donesene namirnice treba baciti, ruke nakon toga oprati, a vjerovatnoća da će se virus zadržati na nekoj od kutija koju ste donijeli iz prodavnice je jako mala. Međutim nakon svakog postupanja sa ambalažom, namirnicama, ruke treba prati. Sirovu hranu, posebno salate i voće treba ospesivno dugo prati pod mlazom vode. Kada se radi o garderobi nije dokazano da ona može uticati u prenošenju virusa, ali je poželjno luftirati i prati je i peglati u skladu sa svakodnevnim rutinama.

Možete li prokomentarisati prognoze britanskih eksperata da bi pandemija mogla trajati mjesecima, odnosno čak i godinama? Ovo iz razloga što po njihovim objašnjenjenjima jedina efikasna izlazna strategija je vakcinacija oko 60 odsto populacije ili prirodni imunitet, kada dovoljan broj ljudi bude zaražen što bi spriječilo epidemiju. Za vakcinu je potrebno 12 do 18 mjeseci, a za drugi scenario do dvije godine.

Svaka vatra gori dok u njoj ima drva. Tako i svaka epidemija traje dok u njoj postoje osjetljivi ljudi. Na nama je da ne pridodajemo drva na tu vatru, uslovno rečeno. Zbog toga su naše preporuke da se ostaje kući slikovito rečene – da ti osjetljivi u svojim kućama ne izlaze vani i ne povećavaju mogućnost kontakta sa oboljelim osobama. Da neko prestane da bude osjetljiv na novi koronavirus može na dva načina – da ga preleži i da stekne imunitet na njega ili da bude vakcinisan, i da primi vakcinu prije kontakta sa novim koronavirusom. Nažalost, u ovom trenutku vakcija ne postoji i sigurno će proći najmanje šest do 12 mjeseci možda i više da dobijemo učinkovitu vakcinu koja će biti podjednako svima dostupna. Do tada sve ono što možemo da uradimo što je do nas, da spriječimo dalje širenje od obolijevanja se svodi na mjere sa kojima su građani više ili manje upoznati, tako da moraju strogo da se pridržavaju svega onoga što je do sada rečeno.

Begić kaže da su sve osobe koje su inficirane i koje se trenutno nalaze na bolničkom liječenu dobrog opšteg zdravstvenog stanja u ovom trenutku i da se njihovo stanje kontinuirano i bez prestanka prati. Među osobama koje su trenutno inficirane u Crnoj Gori imamo djecu osnovnoškolskog uzrasta, ali isto tako imamo mlađe odrasle osobe, odrasle osobe, ali i starije osobe u osamdesetim godinama.

Ako smo za prvih pet dana imali broj obolijevanja deset od prvog dana kada se pojavio slučaj, šta možemo očekivati u narednih pet dana?

Još uvijek je radno govoriti i bilo kakve zaključke donositi na osnovu pet dana. Tokom ovih pet dana, imali smo simultane importacije virusa sa različitih strana, što znači da smo intenzivnije sprovodili mjere na terenu. Isto tako tokom ovih pet dana smo identifikovali ogroman broj kontakata koji su stavljeni u kućnu samoizolaciju i od kojih je veliki broj i uzorkovan. Kada se radi o importovanim slučajevima, jako je zanimljivo reći da mi simultanu importaciju imamo sa različitih krajeva i različitih meridijana, počev od Sjedinjenih Američkih Država, Bosne i Hercegovine, našeg najbližeg susjedstva. Imamo importovane slučajeve iz Srbije. Govorimo o više klastera koje treba pomno ispratiti i identifikovati kontakte kako bi se srpiječilo dalje obolijevanje.

Sezona je gripa. Kako da znamo imamo li koronu ili grip, simptomi su slični? Kada zapravo treba da se testiramo?

Preporuke su bile takve da se testiranje vrši kod onih osoba koje su imale pozitivnu epidemiološku anamnezu, što znači kod onih osoba koje imaju respiratorne simptome, a putovale su u pogođena područja, ili su bile u kontaktu sa osobom za koju se zna da je oboljela od novog koronavirusa. Mi smo i dalje u situaciji kada imamo sporadičnu lokalnu transmisiju i nemamo masovno obolijevanje u populaciji. U svakom slučaju, krećemo sa novim strategijama testiranja gdje sve više na značaju gubi epidemiološki dio defincije, i gdje je posebno bitna činjenica da obolijevanja od gripa imamo sve manje. Sve ovo govori u prilog toga da ćemo u narednom periodu testirati više, tamo gdje postoji sumnja da su određeni simptomi koji su navedeni u sklopu epidemiološke i kliničke anamneze indukovani za infekciju novim koronavirusom.

Imali ste tri scenarija epidemije obolijevanja u Crnoj Gori. U kojoj smo trenutno fazi?

Trenutno smo u fazi sporadične lokalne transmisije, što u suštini znači da još uvijek postoji šansa, nadam se iskreno da ćemo je svi iskoristiti, da ostanemo što duže u toj fazi. Da bi ostali i da bi se zadržali na ovakvom epidemiološkom nivou potrebno je više stvari. Potrebno je sprovoditi strategije koje se tiču opšte populacije, kao i druge strategije vezane za zdravstveni sistem.

Mnogo je bitnije pridržavati se mjera izolacije i društvenog udaljavanja nego bilo šta drugo u ovom trenutku. Dakle, ne smijemo dozvoliti da osjetljive osobe izlaze, da budu u kontaktu sa potencijalno izloženim osobama i ne smijemo dozvoliti da društvena interakcija bude takva da se virus proširi. Samim tim, jako je bitno da ostanemo kućama, da se svi pridržavamo preporuka, da to radimo konstantno i da u nijednom trenutku ne popustimo.

Da li je Crna Gora spremna za veći broj slučajeva? Da li imamo dovoljno respiratora i potrebne opreme?

Tu treba biti jako realan i jasan. Svi smo podjednako osjetljivi. Ovaj virus ima jednak potencijal da zarazi svakog od nas. Nijedna država na svijetu ne pravi zdravstveni sistem koji može da zbrine sto odsto populacije. Ako znamo da 80 odsto oboljelih ima relativno blagu kliničku sliku ili ima takvu kliničku sliku koja ne zahtjeva hospitalizaciju, dalje baratamo sa 20 odsto slučajeva koji će se prije ili kasnije naći u potrebi za bolničkim liječenjem odnosno u potrebi za hospitalizacijom. Nama je cilj da sve i da imamo takav apokaliptičan scenario u kojem će da oboli većina nas, broj ovih osoba kojima je hospitalizacija potrebna da razvučemo na što duži vremenski period. Znači cilj nam je da onemogućimo ogroman priliv u bolnice i ogromno obolijevanje u realitivno kratkom vremenskom periodu. Nijedan zdravstveni sistem nije dizajniran niti predviđen da može da primi toliki i takav broj ljudi i tu treba biti apsolutno realan. Napravili smo plan djelovanja za različita scenarija zajedno sa drugim zdravstvenim ustanovama, prije svega bolnicama i Kliničkim centrom Crne Gore, sa lokalnim epidemiloškim centrima. Plan djelovanja ima različita scenarija čak i situacije u kojima će se zbrinjavanje oboljelih vršiti na mjestima koja nisu predviđena za to, a koja će nam taj način omogućiti suzbijanje širenja infekcije.

Novi call centar je dosta unaprijedio procedure i način postupanja Instituta za javno zdravlje, makar kada se radi o adekvatnom detektovanju osoba koje su sumnjive na infekciju novim korona virusom, ali i u onom dijelu koji se odnosi na unaprijeđenje njihovog znanja, vještina i sprovođenja mjera prevencije. Generalno call centar je namijenjen svim osobama koje sumnjaju da su inficirane novim koronavirusom, koje su u prethodnom periodu putovale u inostranstvo, kao i osobama koje imaju određene respiratorne tegobe. Operateri u centru, na osnovu naprijed pripremljenog algoritma i upitnika, procijenju vjerovatnoću svega onoga što osoba koja je nazvala call centar prijavi i automatski se izračunava brojčana vrijednost koja u suštini predstavlja mogućnost ili vjerovatnoću da je osoba bila sa nekim ko je imao koronavirus, odnosno da je zaista inficirana novim koronavirusom. Kada se radi o statističkim podacima, tokom prva tri dana funkcionisanja call centra (20, 21. i 22. mart) broj primjenih poziva je bio gotovo 1.292, od toga je epidemiolozima upućeno 324 osobe koje su epidemiolozi Instituta za javno zdravlje kontaktirali, a određeni broj njih su kontaktirale lokalne epidemiloške službe, kao i zdravstveno-sanitarna inspekcija, pošto se radilo o osobama koje nisu primile rješenje o stavljanju pod zdravstveno sanitarni nadzor, odnosno rješenje o samoizolaciji.