Biciklističke staze u Podgorici nakon godinu dana – šta je rečeno a šta urađeno
Prošlo je više od godinu dana od završetka kako se ispostavilo prve faze biciklističkih staza u Podgorici. A napravljeno je – POLA JEDNE STAZE. Bilo je 6 najavljenih trasa, kako tada na sva zvona svi mediji veselo najaviše, ali to je palo u vodu isto tako lagano kao i ona 4 bazena koja Mugi onda gromoglasno predstavi. I kao što sve u Crnoj Gori biva, sve je gurnuto pod tepih uz ovdje tradicionalno validnu poštapalicu: “Pojeo vuk magarca.”
Konkretno je napravljena navrat-nanos trasa/trasica od Glavne Pošte (o ne nikad neću reći “Hiltona”, a samo pominjanje hotela Crna Gora baca u depresiju) do Bloka 5. A navrat-nanos jer se struktura staze razlikuje od raskrsnice do raskrsnice, pa je negdje staza uz ulicu a negdje s druge strane trotoara, negdje nanovo urađena a negdje samo linija povučena, svi prelazi su uglavnom veoma grubi i negdje opasni.
Da budemo skroz precizni i da ne obmanjujemo javnost, napravljen je doduše još jedan patrljak staze od zgrade “Metalke” (o ne nikad neću reći “Nikić” jer će nam ti prokleti brutalni new-wave kapitalisti svima doći glave) do Ekonomske škole. A ta trasa je bila predstavljena kao spoj ulice 27. Marta na Zabjelu i Gorice. Dobar plan – ali tradicionalna uskraćenost realizacije.
Ovo me podsjeti na priču o potencijalu. Crna Gora već 20 godina “ima potencijal” i za zimski i za ljetnji turizam i za ovo i za ono ali svo to vrijeme niko ne mrda prstom oko svega toga. Durmitor ima ogroman potencijal ali skijalište je trop, primorje ima ogroman potencijal ali kanalizacija u većini mjesta na primorju ide direktno u more, gradovi imaju svoje potencijalne mogućnosti ali je svima u njihovim upravama slađi keš, posebno ako je skupljen s grbače građana.
Moram da priznam da sam i sam povjerovao da će se staze u Podgorici stvarno napraviti, ali sada se već iz aviona vidi da su te pare negdje drugo otperjale. Pretpostavljam na razne službene džipove, poslovne ručkove i spa centre u regionu – šta ćeš, naši funkcioneri su ipak navikli na visok nivo luksuza i imaju patološku naviku na korupciju. Ko je u Crnoj Gori gadljiv na pare – posebno tuđe – pretpostavljam da se u tim “visokim” krugovima ljudi smatra za ludaka.
Na primjeru izrade ovog dijela staze koji je uopšte napravljen vidjeli smo da se može kakav-takav posao napraviti za relativno kratko vrijeme od 2-3 mjeseca. Znači MOŽE se ali se NEĆE. E to je već bezobrazluk. A zamislite samo na trenutak kako bi lijep bio grad išpartan stazama u vidu mreže metroa u većim gradovima, tako da svuda možete stići brzo, neometano i dostojanstveno.
Napravite biciklističke staze i završite slučaj!
Biciklističke staze su mjerilo kulture i evolucije jednog grada a i jednog naroda. Neometanim korištenjem ovog vida prevoza mnogi će naučiti dosta toga – počevši od načina funkcionisanja samog saobraćaja pa do pojmova kao što su ekologija, energetska održivost, zdrav duh, fizička aktivnost, ali i brže snalaženje i rješavanje situacija, domišljatost, kreativnost i pozitivnost. Mnogi građani će se mnogo prijatnije, srećnije i zadovoljnije osjećati, ali uprava države je ta koja kroz zakone mora ovo da riješi.
Eto – predlog – kad već nisam tatin sin ili mafijaš pa da vam naredim ili zaprijetim. Molba svakako nikako, ako sami ne kapirate šta je dobro ko vas šiša.
(Budžak)
