Centar za dječija prava: Kontrolisati hraniteljske porodice najmanje jednom mjesečno

Iz te NVO zahtijevaju da se, nakon informacija koje su dospjele u javnost o dugogodišnjem nasilju i eksploataciji djece smještene u hraniteljskoj porodici na Cetinju, konačno otvori pitanje koje se godinama gura pod tepih – ko stvarno kontroliše hraniteljske porodice, kada ih kontroliše i šta ta kontrola u praksi uopšte znači.

“Odgovornost za praćenje djeteta smještenog u hraniteljsku porodicu nije stvar dobre volje službenika – navodi se u saopštenju.

Dodaje se da porodični zakon izričito propisuje da organ starateljstva prati razvoj djece smještene u druge porodice i utvrđuje da li se njihovo čuvanje, njega, vaspitanje i školovanje ostvaruju u skladu sa zakonom i ugovorom o smještaju.

“Organ starateljstva je dužan da reaguje na uočene nedostatke i preduzima mjere za koje je zakonom ovlašćen – rekli su iz Centra za dječija prava.

Oni su naveli da važeći Pravilnik o bližim uslovima za pružanje i korišćenje usluga porodičnog smještaja-hraniteljstva i porodičnog smještaja i dalje je označen kao važeći propis, a njegov član 32 propisuje da se stručna podrška kod hraniteljstva pruža najmanje svakih 50 dana.

U NVO Centar za dječija prava smatraju da je takav minimum nedovoljan.

“Hraniteljske porodice u kojima država smješta djecu moraju biti predmet stvarne kontrole najmanje jednom mjesečno, a tamo gdje postoji bilo kakva prijava nasilja, zanemarivanja, eksploatacije ili drugi indikator rizika – kontrola mora biti češća, vanredna i, kada okolnosti to zahtijevaju, nenajavljena”, poručuje se u saopštenju.

“A ne da se „kontrola” završi kafom sa hraniteljem i administrativnom zabilješkom da je stanje uredno” kaže se u saopštenju.

Iz Centra za dječija prava su pitali šta se kontroliše kada se iz državnog budžeta istovremeno izdvajaju značajna sredstva za hraniteljstvo.

Oni su naveli da propisi predviđaju i naknadu troškova smještaja i posebnu naknadu za rad hranitelja.

Navodi se da među hraniteljskim porodicama postoje i porodice romskog porijekla koje, kao i sve druge hraniteljske porodice, ostvaruju zakonom propisane naknade po djetetu.

Poručuje se da etnička pripadnost ne smije biti ni razlog za privilegiju ni razlog za diskriminaciju, ali ni izgovor da se o kontroli ne govori.

Iz Centra za dječija prava su rekli da je, kada se iz javnih sredstava po osnovu hraniteljstva izdvajaju značajni iznosi, država dužna da jednako ozbiljno kontroliše svaku hraniteljsku porodicu – romsku, crnogorsku, srpsku ili bilo koju drugu.

Prema ocjeni Centra za dječija prava posebno zabrinjava odnos Centra za socijalni rad za Glavni grad.

“Prema evidenciji naše organizacije, direktor te ustanove Denis Martinović mjesecima ne odgovara na naš poziv za sastanak, iako upravo pitanja zaštite djece i funkcionisanja sistema socijalne i dječje zaštite predstavljaju samu srž djelatnosti Centra”, kaže se u saopštenju.

Da je Martinović direktor Centra, kako se navodi u saopštenju, potvrđuje i zvanična internet stranica ustanove.

“Zato pitamo Martinovića, ako nema vremena za sastanak sa organizacijom koja se svakodnevno bavi prijavama ugrožavanja prava djece, ima li Centar dovoljno vremena i kadra da redovno obilazi hraniteljske porodice i kontroliše kako djeca zaista žive”, navodi se u saopštenju.

To, kako se dodaje, nije pitanje odnosa jedne NVO i jednog direktora.

“Ovo je pitanje odgovornosti institucije kojoj država povjerava zaštitu djece – dodaje se u saopštenju Centra za dječija prava.

Iz te NVO su naveli da zakon dodatno predviđa nadzor nad stručnim radom pružalaca usluga, kao i inspekcijski nadzor nad sprovođenjem propisa socijalne i dječje zaštite.

“Dakle, sistem nadzora formalno postoji. Pitanje je da li postoji na terenu ili samo na papiru dodaje se u saopštenju.

Podsjeća se da Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima djeteta ne ostavlja prostor za relativizaciju.

Kako se navodi, najbolji interes djeteta mora biti od prvenstvenog značaja, institucije koje se staraju o djeci moraju biti pod odgovarajućim nadzorom, država mora štititi dijete od svakog oblika nasilja dok je pod brigom drugog lica, a dijete koje je izdvojeno iz svoje porodice ima pravo na posebnu zaštitu države.

To, kako se dodaje, proizlazi naročito iz članova 3, 19 i 20 Konvencije.

“NVO Centar za dječija prava zato zahtijeva uvođenje obaveznih kontrola svih aktivnih hraniteljskih porodica najmanje jednom mjesečno, uz dokumentovanu terensku posjetu, neposredan razgovor sa djetetom i vanredne nenajavljene kontrole kad god postoji bilo kakav indikator rizika – poručuje se u saopštenju.

Navodi se da hraniteljstvo nije način da se dijete skloni iz evidencije institucije i da se potom svakog mjeseca uredno isplaćuje naknada.

“Ako država plaća smještaj djeteta – država mora znati kako to dijete živi. Ako to ne zna, onda ne kontroliše hraniteljstvo, nego samo finansira smještaj”, zaključuje se u saopštenju.