CIJELI GRAD U SUZAMA: Odlazak devetogodišnjeg dječaka. “Dječače sneni, spavaj pored svoje majke…”
Nemilosrdni život mu je uzeo majčinsku toplinu, bio je više gladan nego sit.
Nije počeo da sriče ni prva slova, ostao je bez majčinske topline. Dvije i po godine kasnije, na nebu je zagrlio nejakim ručicama majku Sanju, kojoj će se za koji dan pridružiti u ledenom domu na Gradskom groblju Nikoljac u Bijelom Polju. Čim njegovo izmučeno tijelo dopreme iz Frankfurta gdje su ljekari pokušali da ga otrgnu od opake bolesti.
Od srijede, snom pravednika spava maleni mučenik bjelopoljski Jovan Zejak (9), koga je život tukao sa svih strana. Baš, ono, kao nekakvog diva, a ne krhko, više gladno nego sito dijete, kome su ljekari u avgustu ove godine kao da Zejacima nije bilo dosta bijede i bolesti, dijagnostikovali mijelomonocitnu leukemiju.
Počela je neravnopravna borba. Otac Tihomir (50), koji se tek počeo oporavljati od gangrene noge i ugrađenih bajpasa, sa primanjima od 131 evra na račun tuđe nege i pomoći, ponovo je pao u postelju. Jovanova sestrica Jelena (13) nije znala ni šta je snašlo, a Jovana su rodbina i “čike u belom” počele da odvoze u podgoričke i bolnice u Beogradu. Ljekarski izveštaji su bili sve crnji. Tradicionalno humani Bjelopoljci, i malo i veliko, pokrenuli su akciju “Svi za Jovana”. Djeca su pjevala po ulicama i dvorištima, nastupali su umjetnici, folkloraši se vještački smješili publici noseći u grlu knedlu zbog Jovana. Prikupljeno je 42.000 evra, a ni država nije sjedjela skrštenih ruku. Jovan je krenuo na put, dok se otac Tihomir potajno nadao da će njegov premučeni sin jedinac pobijediti bolest.
U noći između utorka i srijede, nebo je zasuzilo iznad Bijelog Polja. Negdje u zoru stigao je glas koga su se svi pribojavali. Bezgrešno dijete Jovan od tog trenutka je iznad svog Lima i bjelopoljskog naselja Rasadnik, odakle motri na ubogi dom oca Tihomira i sestre, koji su ga poslednji put poljubli prije dvadesetak dana. Ostala su sjećanja i rijetke slike, posebno one iz bolesničke postelje, bez dječjeg osmijeha, sa kojih se čitao njegov bol.
“DJEČAČE sneni, spavaj pored svoje majke… Raširi svoja krila, leptiru mali”, oprostila se od Jovana, jedna čitateljka “Novosti” na fejsbuk-profilu našeg lista, uz nekoliko suza, koje već dva dana liju niz lica ne samo Bjelopoljaca.
Otac Tihomir sa sinom Jovanom i ćerkom Jelenom posle smrti supruge
Foto privatna arhiva
