Crnogorci čuvali “raj” u paklu talibanskog napada
Crnogorski vojnici u takozvanom “bezbjednom raju”- najzaštićenijem dijelu baze Šahin u Avganistanu, pod punom opremom, pratili su uz pomoć dronova vatreni okršaj i smireno čekali da reaguju ako im se opasnost približi, prisjeća se poručnik Mirko Tomić 21. aprila, kada su talibani, obučeni u uniforme snaga bezbjednosti, upali i ubili skoro 150 nenaoružanih avganistanskih vojnika dok su se molili u džamiji ili ručali u kantini.
Prema zvaničnom izvještaju Avganistanske nacionalne armije, talibani su prošli prvi bezbjednosni punkt tako tako što su tvrdili da prevoze ranjenike kojima je hitno potreban ljekar. Nakon toga su na naredna dva otvorili vatru, ubivši čuvare, nakon čega su zapucali na nenaoružane avganistanske vojnike koji su jeli u restoranu, a dvojica bombaša-samoubica detonirali su prsluke u džamiji punoj vjernika – one koji su uspjeli da izađu iz hrama dočekali su meci ostalih terorista.
Kroz “oči na nebu” pratili napad
“Čim je počeo napad, u roku od desetak minuta, imali smo sve informacije, koje sam proslijedio našem Generalštabu. Crnogorski vojnici koji su se nalazili u bazi su uzeli borbenu opremu i pripravno čekali da reaguju, ukoliko opasnost dođe do njih”, objasnio je za Portal RTCG komandant šestog kontingenta naše vojske u misiji “Odlučna podrška” u Avganistanu poručnik Mirko Tomić.
Naši momci tokom napada nijesu bili ugroženi a, zahvaljujući dronovima, imali su pregled situacije u svakom trenutku. Komunikacija između kontingenta i Generalštaba je odmah uspostavljena, dragocjene informacije su se razmjenjivale tokom cijelog incidenta.
“Preko bespilotnih letjelica direktno se pratio napad i odgovor na njega. Sve vrijeme imao sam informacije u realnom vremenu, koje sam prosljeđivao obavještajnim elementima u Generalštabu zbog koordinacije, dok su oni saznanja, koja su dobili preko svojih izvora, dostavljali nama u bazi”, rekao je Tomić.
Komandant šestog kontingenta je istakao da među vojnicima nije bilo panike, jer su kao profesionalci kroz napornu obuku navikli da se nose sa takvim situacijama.
“Vojnici se obučavaju za situacije koje su izuzetno stresne, a mi smo u misiju poslali birane ljude. Pratili smo uigrane procedure, reagovali krajnje smireno, spoj iskusnih starješina i mladih kolega daje sjajan rezultat”, naglasio je on.
Četa mala, ali odabrana
Da bi upali u grupu odabranih za misiju “Odlučna podrška” vojnici prolaze šestomjesečnu selekciju u Centru za obuku VCG, koju završe samo najbolji, jer se poslije svakog kruga obuke vrše testiranja na kojima kandidati s lošijim rezultatima “otpadnu”.
“Radimo teorijski, ali više praktični dio, tu je i individualna obuka za vozača, borbenog spasioca i slično…Vrše se psihološke procjene i pripreme, upoznavanje sa kulturom i istorijom Avganistana…”, objasnio je Tomić.
Kako je istakao, posljednja faza obuke se izvodi u Hrvatskoj radi usaglašavanja procedura s kolegama iz susjedne zemlje.
“Tako postižemo koheziju, nešto mi radimo bolje, nešto oni, učimo jedni od drugih”, kazao je komandant šestog kontingenta.
Brzo se navikli na život u bazi (foto: ilustracija;MOD)Dobrodošlica “braće po oružju”
U Avganistanu su naišli na toplu dobrodošlicu – “braća po oružju” iz petog kontingenta su ih uvela u ritam rada u bazi, pomogavši im da se prilagode.
“U početku smo zajedno izvršavali zadatke u mješovitim timovima iz oba kontingenta. Naša misija je bila da čuvamo savjetničke timove dok obučavaju avganistanske snage bezbjednosti, što je izuzetno važno. Dok god omogućavamo da savjetnici prenose iskustvo kako treba, pomažemo Avganistanu da gradi vojsku i policiju kakva im je neophodna”, poručio je Tomić, naglasivši da dva pripadnika Vojske Crne Gore obavljaju štabne zadatke.
Radni dan u misiji počinje oko šest sati, ljeti čak i ranije, kada se, nakon priprema, odlazi na teren. Naši vojnici provode sate pod vrelim avganistanskim suncem štiteći savjetnike, nakon čega se vraćaju u bazu.
Drugarstvo lijek za nostalgiju
“Uslovi boravka su odlični. Tu su teretane, sportski tereni, kafići u kojima se mogu igrati pikado i bilijar. Ako neko poželi da čita imamo i biblioteku u crnogorskom klubu. Ipak, akcenat je uvijek bio na druženju – tako smanjujemo stres, šalimo se, pričamo. Drugarstvo iz vojske vječno je, prijateljstva se često završavaju i kumstvima. Jedan uz drugog lakše podnesemo nostalgiju za porodicom i domom, dođu nam i takvi momenti, ali se prevaziđu”, istakao je komandant šestog kontingenta.
Sa najmilijima koji su ih čekali u Crnoj Gori komunicirali su preko interneta. “Razumijevanje porodice za našu profesiju je veoma važno. Oni su ogromna podrška”, kazao je Tomić.
Obučenost dala cijenu Crnogorcima
Vojnici Crne Gore su se zbližili i s kolegama iz drugih zemalja – prirodno bili su najviše upućeni na komšije iz bivše SFRJ, ali su vrijeme rado provodili i sa Holanđanima i Njemcima. Ipak, poštovanje među stranim kolegama crnogorski su vojnici stekli svojim profesionalizmom.
“Kada ste u takvom području ljudi vas cijene po tome koliko znate, kako ste obučeni i osposobljeni. Sjajan utisak koji su ostavljale kolege mi smo se trudili da održimo. Izuzetan je broj pohvala i priznanja koje smo dobili i iz vrha tamošnje komande. Iako smo jedan od manjih kontingenata izuzetno smo cijenjeni”, objasnio je Tomić.
Kako je naglasio, tome svjedoče i odlične ocjene koje su dobili. “To nije `diplomatsko` dijeljenje dobrih ocjena. Njemac kada ocjenjuje to radi vrlo profesionalno”, rekao je on.
Tomić je za Portal RTCG istakao da je iskustvo iz mirovnih misija neprocjenjivo.
“Vidimo kako postupaju strane armije, kupimo i njihova znanja koja prenosimo kolegama u matičnim jedinicama. Saradnja s 20 različitih nacija, brojne specijalističke obuke, sve je dio iskustva. Ponovo bih otišao u misiju, bez razmišljanja”, kazao je komandant šestog kontingenta.
RTCG















