CZIP: Lista zaštićenih vrsta i Pravilnik o lovnim sezonama moraju biti predmet stručnog dijaloga

Povodom obrazloženja Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera da je nova Lista zaštićenih divljih vrsta utvrđena u skladu sa zakonom, direktivama Evropske unije, međunarodnim konvencijama i principom predostrožnosti, stručna javnost smatra da je krajnje vrijeme da se ova tema vrati u okvir stručnog i institucionalnog dijaloga.

Slična pitanja otvorena su i nakon obrazloženja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u vezi sa usvojenim Pravilnikom o lovnim sezonama.

U ovom trenutku Crna Gora ima sistem u kojem se pojedine vrste istovremeno nalaze na Listi zaštićenih vrsta, ali i na listi vrsta koje se mogu loviti. Dodatni problem predstavlja činjenica da lista zaštićenih ptičijih vrsta još nije usvojena, zbog čega čitava grupa biodiverziteta i dalje čeka na odgovarajući režim zaštite.

Kako navode iz stručne javnosti, takva situacija nije samo administrativno pitanje, već otvara i pitanje pravne sigurnosti građana, lovaca, inspekcijskih organa, policije i pravosudnih institucija.

Ako se ista vrsta istovremeno tretira kao zaštićena i kao lovna, postavlja se pitanje koji propis građanin treba da primijeni, koji organ vrši nadzor i na koji način inspekcija, policija i tužilaštvo treba da postupaju.

Posebnu odgovornost u ovom dijelu imaju oba nadležna resora, posebno imajući u vidu da se i Ministarstvo ekologije i Ministarstvo poljoprivrede pozivaju na obavezu usklađivanja nacionalnog zakonodavstva sa pravnom tekovinom Evropske unije.

Zbog toga se postavlja pitanje kako se, pozivajući se na iste evropske standarde, može doći do međusobno neusaglašenih propisa koji stvaraju pravnu nesigurnost.

Nesporno je da je usklađivanje nacionalnog zakonodavstva sa pravnom tekovinom EU jedna od ključnih obaveza Crne Gore u procesu pristupanja. Međutim, kako ističu stručnjaci, harmonizacija ne bi trebalo da se svodi na automatsko preuzimanje spiskova iz evropskih direktiva, bez sagledavanja biogeografskog statusa i prisustva pojedinih vrsta u Crnoj Gori.

Pravilno prenošenje evropskih direktiva podrazumijeva razumijevanje sistema u cjelini, a ne samo preuzimanje spiskova.

Zbog toga se traži dodatno pojašnjenje koje su vrste na novu listu uvrštene zato što prirodno postoje u Crnoj Gori i zahtijevaju nacionalnu zaštitu, koje zbog konkretnih međunarodnih obaveza, a koje u okviru usklađivanja sa budućim evropskim sistemom zaštite prirode.

Takva transparentnost, smatraju u stručnoj javnosti, mogla bi doprinijeti boljem razumijevanju novih propisa i smanjenju nedoumica koje su se pojavile nakon njihovog objavljivanja.

Posebno pitanje odnosi se na vrste obuhvaćene CITES konvencijom.

Kako se ukazuje, činjenica da je određena vrsta obuhvaćena CITES režimom ne znači automatski da ona mora biti uvrštena i na nacionalnu listu zaštićenih divljih vrsta.

CITES prvenstveno uspostavlja međunarodni režim kontrole trgovine ugroženim vrstama i obavezuje države da imaju odgovarajući sistem za kontrolu uvoza, izvoza i reeksporta, izdavanje dozvola, kontrolu primjeraka i sankcionisanje nezakonite trgovine.

Drugim riječima, vrsta može biti obuhvaćena CITES režimom međunarodne trgovine, a da istovremeno nije autohtona vrsta koja prirodno obitava na teritoriji Crne Gore i koja bi zbog toga morala biti predmet nacionalnog režima zaštite.

Kao primjer se navode vrste poput lava, slona i žirafe, koje mogu biti obuhvaćene CITES režimom, ali se ne nalaze na nacionalnim listama zaštićenih vrsta.

Slično pitanje, kako se navodi, može se postaviti i u odnosu na druge međunarodne konvencije, kao i Direktivu o staništima koja je prenesena kroz domaći sistem zaštite prirode.

Međutim, suština problema nije u tome što se na listi nalazi veliki broj vrsta, pa čak i one koje ne obitavaju u Crnoj Gori, već u tome što određene vrste nedostaju ili se istovremeno pojavljuju na dvije međusobno suprotstavljene liste.

U posljednjim danima u javnosti su se pojavili brojni komentari i tumačenja na društvenim mrežama. Dio tih reakcija otvorio je legitimna pitanja, dok su pojedina tumačenja, prema ocjeni stručne javnosti, zasnovana na pogrešnom razumijevanju procesa evropskih integracija i načina na koji se evropski propisi prenose u nacionalno zakonodavstvo.

Zbog toga se poziva da se rasprava vrati tamo gdje joj je mjesto – u institucije i među stručnjake, a da se nakon usaglašavanja javnosti predstavi jasan i primjenjiv sistem zaštite prirode.

„Pozivamo na otvoren i konstruktivan dijalog koji ima za cilj da ne dokazuje ko je u pravu, već da dobijemo jasan, međusobno usklađen i primjenjiv sistem zaštite prirode“, navodi se.

U tom kontekstu, očekuje se da se ministri i predstavnici nadležnih direktorata pojave na stručnom skupu koji će biti održan 13. oktobra.

„Možda je sada prilika da se pojača transparentnost procesa donošenja važnih sektorskih dokumenata i primjenom standarda pokaže evropska širina, upravo u trenutku kada galopiramo ka Evropskoj uniji i hvalimo se evropskim vrijednostima“, zaključuje se.