Da li Crna Gora može postati filmska destinacija?

Da će Crna Gora u skorijoj budućnosti postati filmska destinacija poput Dubrovnika, Bugarske ili Mađarske, teško je prognozirati.

Prirodnih ljepota nam ne manjka, pa nam je država pravi “studio na otvorenom”. Međutom, ono u čemu zaostajemo u odnosu na navedene gradove i države, jeste filmska infrastruktura koja bi privukla filmadžije iz inostranstva da kod nas rade velike projekte.

Snimanja stranih ekipa više su izuzetak, nego česta pojava.

Takođe, zakonom koji se bavi kinematografijom, a u okviru njega i snimanjima stranih ekipa na našoj teritoriji, pozabavili smo se tek nedavno.

Ljepota nije dovoljna

Prelijepa obala, bezbroj jezera, rijeka i planina koje oduzimaju dah, dobra su polazna osnova da se u Crnoj Gori snime najljepši kadrovi, ali tehničkim dijelom se ne možemo pohvaliti jer, istini za volju, ne postoji.

“Crnoj Gori nedostaje dosta toga što bi moglo da se nazove ‘filmskom’ infrastrukturom. Nemamo filmski studio, a i da ga imamo morali bi da školujemo kadar za to. Broj ljudi koji se filmom bavi je veoma mali, i to se odnosi na sve sektore kad je produkcija u pitanju”, objašnjava za CdM reditelj Ivan Marinović.

Reditelj filma koji je oduševio domaću i stranu javnost, “Igla ispod praga”, i sam je u svom ostvarenju koristio ljepote Boke kotorske, odakle potiče. Ističe da se dobra filmska priča može postići i u, kako kaže, “četiri zida”, ali da “ne štkodi što nam je zemlja fotogenična”.

“U svakom slučaju strane produkcije treba da dolaze, ali i mi treba da radimo na kreiranju novih profesionalaca i filmskih radnika kako bi bili spremni da zadovoljimo dinamiku koja će uslijediti”, dodaje Marinović.

Rekviziter Ognjen Smolović, kaže nam da su tehnički nedostaci nerijetko prepreka i prilikom snimanja domaćih serija i filmova.

“Postoji i problem koji je više vezan za domaća snimanja i privlačenje ljudi iz regiona, a to je nedostatak opreme i studija na našim prostorima, tako da i tu postoje neke otežavajuće okolnosti, ali evo kako čujem ovih dana, radi se na tome da određena količina opreme stigne u Crnu Goru, što će biti izuzetan pomak”, kaže Smolović u pauzi snimanja serije “Grudi”, rediteljke Marije Perović.

Moramo imati i poštovati zakon

U Dubrovniku je snimana saga “Igre prijestola” zbog čega je taj grad dobio na ionako obimnom turističkom prometu. Nastavak mjuzikla “Mama mia” snima se na Visu koji u ostvarenju u kojem igraju velikani Holiuvuda Meril Strip i Pirs Brosnan, “glumi” Grčku. Anđelina Džoli je veliki dio rediteljskog prvijenca “U zemlji krvi i meda” snimala u Budimpešti. Holivudski producenti godinama dolaze u Bugarsku koja se diči velikim filmskim studijima.

Na meti stranaca je i Beograd. Ralf Fajns je u više navrata hvalio arhitekturu srbijanske prijestonice za koju riječima kako predstavlja efektnu mješavinu klasičnog i modernog.

“Svaka od tih lokacija je produkcije privukla zbog različitih kvaliteta. Zajednički imenitelj su im vjerovatno poreski podsticaji”, kaže nam Marinović.

Direktor Crnogorske kinoteke, Andro Martinović, objasnio nam je kako funkcionišu zakoni kada je riječ o snimanjima na crnogorskoj teritoriji.

“U privlačenju inostranih filmskih produkcija, važnu ulogu igraju raspoloživa infrastruktura, podsticajne mjere za snimanje i imidž zemlje. Kada govorimo o podsticajnim mjerama, Vlada je usvojila uredbu kojom su definisana prava na povraćaj dijela sredstava utrošenih na snimanje filma u Crnoj Gori. Riječ je o sredstvima koja nijesu dobijena iz državnog budžeta, a strani producent dužan je da kao partnera angažuje producentsku kuću registrovanu u Crnoj Gori, koja će kao produkcioni servis pokrenuti postupak za povraćaj sredstava. Uredba je zasnovana na Zakonu o kinematografiji koji određuje povraćaj od 20 odsto na uloženih minimum 100.000 eura. S obzirom na to da mi dosta kasno usvajamo ovaj model, možda je trebalo intervenisati u pravcu da ta stopa bude i nešto veća, što bi privuklo dodatnu pažnju”.

“Što se zakona tiče krećemo se u pravcu usaglašavanja sa evropskim, tako da se nadamo da će i to doprinijeti većem broju snimajućih dana na našim prostorima,što dalje znači veće interesovanje za bavljenje ovim poslom kao i ulaganje u isti”, rekao nam je Smolović.

Snimanja “na divlje”

I pored nedostataka koje smo predočili, Crna Gora je brojnim ekipama poslužila za snimanja filmova.

Džeremi Ajrons je na našem primorju svojevremeno snimio film “Matilda”. Ugostili smo zvijezde među kojima su Pirs Brisnan, Luk Beson, Asger Let, Džon Stokvel, Rejf Fajns…

Blogbaster “Trojanski rat” Đorđa Feronija svojevremeno je sniman na Ćemovskom polju. Protagonisti su bili Stiv Rivs za kojeg kažu da mu je ovo najbolja uloga, Džon Dru Barimor i Hedi Visel, scenografiju je radila pokojna srpska slikarka Olja Ivanjicki.

CdM je nedavno pisao o horor filmu “The Forest” koji je izašao prošle godine, a sniman je na Durmitoru, koji je u tom ostvarenju “glumio” šumu ubistava Aokigaharu u Japanu, gdje je snimanje zabranjeno.

“Snimani su mnogi drugi filmovi. Zapravo je snimanje ovdje uobičajeno i intenzivirano od strane jedne kompanije iz Srbije koja redovno dovodi ekipe i eksploatiše lokacije Crne Gore svake godine”, otkriva nam Marinović.

Čuveni oskarovac, Robert Deniro, koji je ove godine boravio na Svetom Stefanu u okviru Citizen foruma, kazao je kako bi se u našu zemlju ponovo vratio da snimi film.

Živnula bi i domaća kinematografija

Teško da se po pitanju kinematografije možemo porediti sa komšijama. Rijetko se domaće filmadžije usude da se upuste u tu misiju. Ipak, u posjednjih nekoliko godina svjedoci smo da naši filmski stvaraoci imaju dobre ideje, te da publiku mogu dovesti u bioskope. Pored našeg sagovornika Marinovića i njegovog ostvarenja “Igla ispod praga”, pomenimo i “Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa” Nikole Vukčevića, “As – Pik loša sudbina” Draška Đurovića”, i novi hit film u režiji Zorana Markovića Zonja “Slučajevi pravde”.

Ulaganje u filmsku infrastrukturu ne samo da bi privuklo strance, već bi imalo uticaja i na domaću kinematografiju.

Reditelj Marinović kaže da to samo praksa može da pokaže.

“Pored onog što je očigledno (a to je relativna promocija zemlje u marketinškom smislu), postoji šansa da će veći broj stranih produkcija angažovati iosposobiti nove ljude za niz filmskih zanata, i da tako kinematografski sektor bude obogaćen kad su ljudski resursi u pitanju. A kratkoročno, to može da znači da ono malo filmskih radnika koje imamo mogu dobiti priliku da zarade bolji novac na stranim projektima i da samim tim postanu nedostupni domaćim produkcijama, što bi domaću produkciju, koja je jedva sastavlja kraj sa krajem, dodatno poskupilo. Kada sam snimao svoj prvi dugometražni film imao sam taj problem, u isto vrijeme se snimalo pet projekata u regionu, i bilo je veoma teško sastaviti ekipu jer nismo mogli ponuditi honorare kao druge produkcije”.

Prvi čovjek Crnogorske kinoteke, kaže da bi i crnogorski film poskupio.

“Izvjesno je da bi uticaj na domaću kinematografiju bio višeznačan, kroz podizanje profesionalnih standarda, sticanje međunarodnog iskustva, veći novac i ukupni razvoj sektora. Više stranih ekipa u Crnoj Gori imalo bi multiplikativan efekat na ekonomiju. No, vjerovatno bi se desilo i da proizvodnja domaćeg filma bude još skuplja. To bi, nadam se, uvjerljivo ukazalo na uslove u kojima rade naši filmski stvaraoci”, cijeni Martinović.

www.cdm.me