Danas je Božić: Mir Božiji, Hristos se rodi!

Hristovim rođenjem počela je hrišćanska era, a od tada svijet počinje i sa brojanjem godina. U sjećanje na rođenje Isusa Hrista još od doba apostola ustanovljen je veliki praznik Božić.

Sveti Jovan Zlatousti kaže da je Božić „izvor za sve hrišćanske praznike, jer da nije bilo Hristovog rođenja, ne bi bilo ni krštenja ni vaskrsenja“. Vrijeme oko Božića, praznika rađanja novog života, djece i djetinjstva, očinstva i materinstva, čini se najljepšim i najsvječanijim periodom u cijeloj kalendarskoj godini.

Nijedan praznik ne sadrži više narodnih običaja koji su se održali do današnjih dana kao Božić. Najrasprostranjeniji su: polaganje badnjaka, miješenje česnice, pečenje pečenice, mirbožanje, položajništvo, zastiranje domova slamom, kvocanje i pijukanje… Na Božić ljudi se pozdravljaju sa „Hristos se rodi!“ i „Vaistinu se rodi!“.

Dani kojih se vrlo često sjećamo iz djetinjstva vezani su za božićne običaje, koje u krugu porodice poštuje gotovo svaka kuća.

Mir Božiji, Hristos se rodi – uobičajeni pozdrav na Božić
Božić se u početku nije slavio 7. januara kao danas. Tek se u četvrtom vijeku Hristovo rođenje odvaja od Bogojavljenja i po Gregorijanskom kalendaru slavi 25. decembra, dok ga vjernici koji poštuju Julijanski kalendar slave 7. januara.

Običaj je da se na Božić ljudi umjesto uobičajenog pozdrava, pozdravljaju sa „Hristos se rodi“ i „Vaistinu se rodi“, a nijedan praznik nema više narodnih običaja koji su se održali do danas.

Po starom kalendaru obelježavaju ga još ruska, ukrajinska i gruzijska pravoslavna crkva, Jerusalimska patrijaršija, Sveta gora, koptska crkva u Egiptu, kao i nepriznate crnogorske i makedonska crkva. Sve ostale hriščanske zajednice vrijeme računaju po Gregorijanskom kalendaru.

Badnjak u znak sjećanja na politeizam
U Crnoj Gori Božić se smatra jednim od najvećih praznika. Božićno slavlje počinje na Badnji dan, a to je uoči Božića.

Ujutro u rasvit zore domaćin kuće, sam ili još sa nekim odlazi u šumu da posiječe i donese kući badnjak. Najčešće se bere hrast ili cer, a u nedostatku toga može svako sirovo drvo. Danas se u gradovima kupuju hrastove grančice koje simbolizuju badnjak.

Onaj koji siječe badnjak ostavi prvi iver da od njega stavi parče u česnicu o kojoj će kasnije biti riječi. Kada sa pjesmom domćcin kuće donese badnjak, isiječe ga na onoliko djelova koliko ima muških glava i jedan više za „Mali božić“ i iste uzasloni uza zid kuće. Kod nekih je običaj da se siječe samo jedan veći i jedan manji badnjak. Na Badnji dan se obavljaju svi radovi, a najviše se vrše pripreme za Badnje veče i Božić. Treba napomenuti i to da je običaj da se na Badnji dan ništa iz kuće ne daje niti se ide kod drugoga da se šta pozajmljuje.

Uveče, kad se oposle vanjski radovi i kada je domaćica spremila večeru, a to je u prvi mrak, u kuću se unosi slama i prostire se po sobi, što simbolizuje jasle u kojima je rodjen Isus Hristos.

Šta predstavlja „slama“ i zašto se unosi u kuću na Badnje veče

Vjeruje se da slama simbolično predstavlja rođenje Božijeg sina u Vitlejemskoj pećini, zbog čega se uglavnom prostire na pod, ispod stola ili, pak, na sto preko kojeg se servira badnja trpeza. Po slami se posipaju žito i orasi, i sitni darovi i parice za djecu.

Smatra se da posipanje žita po slami simbolizuje Majku Božiju, koja je, kad se Isus rodio, žito bacala stoci koja je bila u štali kako ne bi grickali slamu na kojoj je Hrist ležao. Orasi u slami postavljeni po uglovima kuće trebali bi da simbolišu Božiju vlast na sve četiri strane svijeta.

Unošenje slame prati još jedna folklorna tradicija. Kada se sijeno prostre, neko od starijih ukućana, obično majka, šetajući ukrug oko slame, kokodače i glumi kokošku, dok je prate djeca iz kuće i imitiraju piliće koji pijuču i kljucaju. Djeca se potom smjeste u slamu i igraju tražeći simbolične darove kao što su slatkiši, parice ili voće.

Ovaj običaj simbolizuje brigu koke o pilićima isto kao što roditelj brine o djetetu i Hrist o svim ljudima.

Bozić se slavi tri dana
Pravoslavni vjernici Božić slave puna tri dana. Drugog dana Božića vjernici obelježavaju Sabor Presvete Bogorodice, a treći dan je posvećen Svetom prvomučeniku i arhiđakonu Stefanu. Prvog dana Božića ne ide se u goste. Izuzetak je polaznik, prvi i jedini gost u kući, koji bi trebalo da donese sreću, napredak, radost i ljubav, pa porodice nastoje da za polaznika izaberu neku blisku osobu, dobronamjernu prema ukućanima.

Polaznik
Ako domaćin nema stalnog polaznika (položnjaka, radovana), on će prije Božića pitati nekoga ko mu je posebno mio i drag hoće li da mu bude polaznik, što ovaj uvijek prihvati.

Na Božić, rano ujutro, polaznik ide u kuću koju treba da polazi. Sa grančicom od badnjaka ili patalicom koju je domaćin kuće napravio (to je sa strane otesana grana od hrasta) ulazi u kuću govoreći:“ Domaćine“! Kada se ovaj pojavi na vratima pospe ga sa malo žita i domaćin njega, i kaže:“ Dobro jutro i srećan vam Božic“! Ukućani odgovaraju:“ Sve ti srećno i čestito bilo“! Polaznik prilazi badnjacima koje je domaćica vec malo razgorela, i govori „Dobro jutro badnjaci veseljaci“.

Zatim udara po njima grančicom ili patalicom a po kući prskaju varnice i on nastavlja govoreći:“ Koliko ovih varnica toliko u dom muških glava, toliko sreće, radosti, zdravlja i napretka. Koliko ovih varnica toliko govedi, ovaca, konja, kosnica“ i tako dalje nabraja. Poslije ovoga rituala polaznik se prvi omrsi.

Česnica
Rano ujutro na Božić domaćica zamijesi tijesto, uglavnom od pšeničnog brašna, od kojeg peče pogaču koja se zove česnica. Pripremu česnice prate različiti običaji koji su se mijenjali vremenom. Nekada se voda za testo u nekim krajevima donosila na Božić prije svitanja sa izvora ili bunara u koje se baci pregršt žita. Ovu vodu nazivali su „jakom vodom“, pridajući joj posebnu blagotvornu snagu.

Uobičajeno je da se u tijesto za česnicu stavi novčić, koji se može čuvati i koristiti u ovu svrhu iz godine u godinu, naročito ako je od plemenitog metala.

Kada svi stanu za sto, nakon molitve pristupa se lomljenju česnice. Domaćin sa jednim članom porodice okreće česnicu tri puta s lijeva na desno, a zatim ukućani lome česnicu među sobom pazeći da ne otpadne nijedna mrva.

Onaj ko dobije dio česnice u kojoj je novčić, po narodnom vjerovanju, biće srećan i uspješan tokom čitave godine.

U nekim djelovima tri komada česnice ostave se sa strane: jedan za odsutne ukućane (ako ih ima), drugi za putnika namjernika, a treći za polaznika, dok se ostatak pojede tokom ručka.