DANAS JE ĐURĐEVDAN I MNOGO JE OBIČAJA: Ove godine nema ĐURĐEVDANSKIH URANAKA, ali ovo možete uraditi

Pravoslavna crkva i vjernici danas slave praznik posvećen Svetom Georgiju, u narodu poznat kao Đurđevdan.

Prema narodnim običajima, Đurđevdan je praznik koji se odnosi na zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih, plodnost stoke, dobre usjeve i smatra se za granicu između zime i ljeta.

Đurđevdan je praznik koji se najviše odnosi na narodne običaje, od kojih je glavni pletenje vijenaca od bilja, umivanje vodom sa biljem, kupanje na rijeci, kićenje vrata, prozora i kapija, zarad berićeta u svakom pogledu. Običaj je da se zorom odlazi u prirodu na “đurđevdanski uranak“, što ove godine nije moguće zbog mjera protiv širenja epidemije.

Na Đurđevdan treba poraniti i ne valja spavati preko dana. Ako to uradite, rizikujete da vas glava boli preko cijele godine. Ipak, narod je i za ovo smislio lijek. Ako vam se već desi da danas zadrijemate, onda na Markovdan treba “spavati na istom mjestu”.

Sveti Georgije je jedan od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku vjeru. Danas je i Nova godina, po starom slovenskom kalendaru, koji je naša crkva koristila do 19. vijeka i po kome danas počinje 7525. godina.

Legendi o svetom Đorđu prethodi priča o njegovom životu. Sveti Đorđe ili Sveti Georgije, rođen je u maloazijskoj oblasti Kapadokiji, u bogatoj i uglednoj hrišćanskoj porodici. Kad mu je otac poginuo, s majkom se preselio u Palestinu, na njeno porodično imanje, gdje je stekao visoko obrazovanje.

Kult svetog Đorđa začet je ubrzo poslije njegove pogibije. Na mjestu gde se nalazio njegov grob u Lidiji, za vrijeme vladavine cara Konstantina (306–337) podignut je hram posvećen njemu. U tu crkvu su prilikom osvećenja uz Nikomidije prenijete mošti svetog Đorđa. Uspomena na taj dan praznuje se 16. novembra kao Đurđic.

Praznik Svetog Georgija jedna je od najčešćih slava pravoslavnih vjernika. Crkva na ovaj dan obilježava pogubljenje Svetog Georgija, koje se desilo 23. aprila 303. godine.

Sveti Georgije ubija aždahu

Sveti Georgije se na ikonama predstavlja u vojvodskom odijelu, na konju, sa kojeg kopljem probada strašnu aždaju, a nešto dalje od njega stoji jedna žena u svečanom gospodskom odijelu (smatra se da je to carica Aleksandra). Aždaja na ikoni predstavlja mnogobožačku silu koja je “proždirala” brojne nevine hrišćane, a žena hrišćansku crkvu. Prema vjerovanju, sv. Đorđe je pobijedio alu i svojom mučeničkom smrću zadao smrtni udarac “neznaboštvu”.

Đurđev danak je bio i hajdučki sastanak, za vreme Otomanske okupacije, kada su se hajduci odmetali i pod okriljem ozelenjelih šuma spremali bune protiv Turaka, sve do jeseni – Đurđev danak hajdučki sastanak, Mitrov danak hajdučki rastanak.