DANAS SU CVIJETI I CRVENO SLOVO: Evo šta je dobro da uradite za brz napredak i koje običaje treba da ispoštujemo
Pravoslavna crkva u poslednju nedelju pred Uskrs slavi svečani ulazak Isusa Hrista u Sveti grad Jerusalim.
Danas pravoslavna crkva slavi Cvijeti, praznik s običajima neraskidivo vezanim za buđenje prirode i bujanje novog života.
Praznik je ustanovljen je još od prvih hrišćanskih vremena, a svečano se proslavlja od trećeg veka nove ere. Cvijeti spadaju u pokretni praznik koji se slavi uvijek dan posle Lazareve subote – Vrbice.
Obilježava se u svim hrišćanskim zemljama a Jevanđelisti bilježe da je Isus na kapijama grada dočekan sa cvijećem i listovima palme, koje su mu ljudi bacali pred noge. Kako je kod nas za palmu suviše hladno, narod se prilagodio i u crkvu se nosi šimšir, tisa, grančice vrbe ili masline. Među pravoslavcima Cvijeti važe za jedan od najradosnijih praznika.
Uoči Cvijeti djevojke i djeca odlaze u polja i beru cvijeće. Najčešće velike cvijetove margarete, da bi bili lijepi i krupni, dren da bi bili jaki, ljubičicu, da bi bili mirišljavi i privlačno, vrbove grančice, da svi budu napredni.
Ovo cvijeće se ne unosi u kuću već se ostavlja u posude sa vodom u dvorištu da prenoći. Ponekad se cvijeće potapa u vodu u kojoj je zlatno ili srebrno prstenje i onda se tom vodom djeca umivaju. Stavlja se i vrbova grančica “za brz napredak”, ponegdje dren “za zdravlje”, a djevojke stavljaju i ljubičice, ako ih ima.
Vjeruje se da onaj ko prvi stigne i ubere cvijet dobija pravo na jednu želju koja će mu se sigurno ispuniti ako snažno vjeruje.
Do današnjih dana se održao običaj da momak od ubranog cvijeća napravi buket, u kome svaki cvijet ima svoje značenje i nosi ga djevojci. Po tome kojih cvjetova ima, ili koji kojih ima najviše djevojka razaznaje momkova osjećanja.
Šta se “smije” a šta “ne smije” i ovom prilikom zavisi od toga koga pitate. U ovom slučaju odgovor može biti potpuno protivrečan, što samo govori o bogatstvu narodnih običaja.
ŠTA KAŽE CRKVA
Prema hrišćanskom predanju, Hristos je, praćen svojim učenicima, krenuo iz Vitanije u Jerusalim. Glas o dolasku Spasitelja i vaskrsenju Lazara Četvorodnevnog brzo se širio, pa su mu se na putu mnogi pridružili.
Na ulazu u Svetu zemlju narod je Isusa dočekao prostirući haljine na put kojim će proći. Mašući granama palme u znak dobrodošlice Spasitelju koji ide u susret voljnim stradanjima, narod je uzvikivao “Osana (slava) sinu Davidovu”.
Ulazak Isusa Hrista u Jerusalim naziva se i carskim – “Evo Car tvoj ide tebi krotak”.
Uoči ovog praznika, drži se večernja, vrši se litija sa palmovim grančicama ili vrbama, a osvećuju se u nedelju na jutrenju posle čitanja 50. psalma, posebnom molitvom i kropljenjem bogojavljenskom vodicom.
Grančice se tokom godine čuvaju pored slavske ikone u domovima.
Kanon za ovaj praznik napisao je Kosma Melod – Jerusalimljanin (sredinom VIII vijeka). Ovaj kanon smatra se najljepšim kanonom ovog vrsnog pjesnika.
Događaj Hristovog ulaska u Jerusalim, na ikoni se predstavlja: Hristos jaše na magaretu, koga prate učenici, a narod prostire svoje haljine i baca grančice na put.
