DANILO ŠERBEDŽIJA ZA “VOLIM PODGORICU”: Sreća nije u bogatstvu, slavi i uživanju, radim na sebi svakoga dana iznova

Kada imate umjetnički gen, to je kao da imate izvor u sebi, proziran i čist. Ako neko baci blato u taj izvor, izvor će to za tren oka isprati i neće se oprljati. Kako u sebi stvoriti nepresušni izvor? Možda da učiniš sebe u svakom času slobodnim, ali istovremeno dobrim, jednostavnim a ipak posebnim. Danilo Šerbedžija to umije. 

Naš sagovornik nije samo poznati reditelj, sin Rada Šerbedžije, već muzičar, scenarista, više od umjetnika. Svim svojim stvaralačkim duhom dokazuje da ne možeš sebe ograničiti samo da udišeš vazduh, uzimaš hranu, ideš na posao, već moraš da učestvuješ u umu koji sve obuhvata. Poslije svih lutanja, veliki reditelj, poznat po filmu “Sedamdeset i dva dana”, sreću ne nalazi u bogatstvu, slavi, uživanju.

Gdje je onda sreća za Danila? Možda u onome što ište njegova priroda.

Koga vidiš kada se pogledaš u ogledalu?

Nažalost, uvijek istog Danila. Nekako se nadam da će se jednom pojaviti onaj Danilo od prije dvadesetak godina ali za sada ništa.

Šta sanjaš, a šta ti se dešava?

Svašta mi se dešava dok sanjam, najčešće se ničega ne sjećam tako da mi se po danu, po pravilu, ništa ne desi dok opet ne zaspim i ujutru zaboravim sve ono što mi se u snu deslio.

Kako se osjećaš  72 sata prije kiše?

Bolje nego 72 dana poslije kiše. Volim kišu, volim miris kiše, pogotovo ovih jesenjih kiša koje uskoro počinju. Isprazne gradove, opuste i stišaju ulice.

Koga bi birao da režira film o tvom životu ?

Uh, to ne bi bio neki zanimljiv film. Možda Aki Kaurismaki.

Na čemu radiš ovih dana?

Na sebi. svaki dan iz početka. U pauzama pripremam novi film, Tereza33 , po scenariju Lane Barić, divne glumice, koji ću snimati slijedeće godine u Splitu.

Foto yugopapir

Koju poznati reditelj je uticao na tvoj rad ?

Mislim da reditelji utiču i dalje na moj rad. Svjesno I nesvjesno. od Kiarostamija pa preko ovih ludih Rumuna do Skorsezea …

Koji momenat  u životu te odredio da se baviš režijom i sta smatraš svojim najvećim uspjehom?

Od malih nogu sam znao da ću se baviti scenskom ii filmskom umjetnošću, samo nisam znao što tačno. Da li gluma, pozorišna ili filmska režija…  Negdje za vrijeme studiranja filozofije i grčkog jezika odlučio sam se da kad završim Filozofski fakultet, upišem Filmsku režiju.  Zašto, ne znam tačno, najviše me privlačio film vjerovatno.

Pozorište, film, muzika, poezija… Gdje se i zbog čega najviše pronalaziš?

U muzici. Koliko god obožavao film i režiju, nema ljepšeg osjećaja nego kad sviraš na pozornici sa svojim bendom.

Koliko je saradnja sa Anđelinom Džoli  bila izazovna?  Koga još od svjetski poznatih glumaca zeliš da vidiš u  svojim filmovima?

Ono malo koliko sam ja bio u društvu sa njom mogu reći da se radi o vrlo pametnoj i interesantnoj osobi. Tek kroz razgovor sa nekom osobom možeš steći stav o njoj, do tada to je lice sa naslovnica, nestvarno i daleko. Na mene je ostavila odličan dojam. Od svjetskih glumaca koga bi htio u svom filmu? Hm, ne znam, zavisi od scenarija.

Koliko je tvoj otac uticao na tvoj životni i profesionalni put?

Sigurno je mnogo uticao. Kroz razgovor, ponašanje, kroz svakodnevni život najviše. Ne pričamo mnogo o filmovima ali pričamo o umjetnosti i o životu generalno, a to je mnogo važnije. Niti on, niti ja ne volimo razgovarati o filmovima. Meni nema goreg nego kad krene razgovor, što je autor htio reći, što znači koja scena ili slična pitanja… Svako doživljava umjetnost drugačije i mislim da nema univerzalnih istina u umjetnosti.

Zašto i ti ne nosiš šesir?

Nosim ali kaubojski . Ne uvijek, nekad kapu a nekad ništa.

Da li si ponosni sin svog oca?

Naravno da jesam.

Ima li Danilo poroka?

Lijenost I ljubav prema hrani.

Sta si dobio, a sta izgubio snimanjem filmova ?

Izgubio sam redovnu platu koju bi dobijao svakog prvog u mjesecu, a dobio sam slobodu da se ne moram dizati svako jutro u sedam i ići na posao. I tako svaki dan, isto, pa isto, pa isto….

Kako definišeš boemštinu? A ljubav ?

Boemština danas je endemska pojava, a ljubav se ne može opisati.

Kako i koga  biraš za glumce?

Ne volim kastinge. Dok pišem scenario, često već imam u planu kojeg glumca ili glumicu bi htio, pa uvijek prvo njih kontaktiram. Meni je dosta važno još u procesu stvaranja da znam ko će glumiti određeni lik ili bar kakav tip glumca ili glumice. Lakše se uživiš u lik, lakše pišeš rečenice kada znaš da taj lik postoji već u nekome.

Dopada li ti se Crna Gora i da li bi snimao filmove pod našim nebom?

Naravno da bih snimao. Sviđa mi se Crna Gora i njena različitost. Generalno volim putovati i upoznavati nove ljude, mjesta , gradove. Obožavam Balkan i njegovu različitost, ljepotu ali i surovost.

(Hajdana Simović/volimpodgoricu.me)