DAUTOVIĆ: U današnje vrijeme biti uspješna poslovna žena je veliki izazov za crnogorsko društvo

Edita Dautović je vlasnica Agencije za nekretnine „Millennium” u Podgorici i predsjednica Udruženja preduzetnica Crne Gore. Jedna je od osnivačica dvije najznačajnije balkanske mreže žena Balkanskog udruženja žena u zanatima, gdje je i presjedavala od 2014. do 2016. godine i Balkanskog udruženja žena “I love Balkan”: Onaje i promoterka socijalnog i ženskog preduzetništva i ambasadorka ženskog preduzetništva Crne Gore i Zapadnog Balkana u zemlji i inostranstvu.

U nedavnom intervjuu za televiziju TV 7, Edita je govorila o čestim predrasudama sa kojima se susrijeće u društvu i u ženskom preduzetništvu, o njihovim uticajima na izgradnju ženskog biznisa i karijere, o tome kako muškarac i žena nijesu na istoj startnoj poziciji još od djetinjstva, što se kasnije odražava i na biznis i preduzetništvo…

,,Što se tiče ženskog preduzetništva, spemneula bih to da nekad i žene se zanesu, pa nekad ne koriste rodno senzitivan jezik. Draže im je da kažu direktor umjesto direktorica, ili recimo kada govore o djeci obično kažu ,,Imam dva sina i kćerku”.. To su sve predrasude jer se pravi neka razlika, što smatram da je nepotrebno.

Takođe žene kada je riječ u odabiru djelatnosti kojom će da se bave, tu se takođe susrijećemo sa tim da određena djelatnost nije za ženu, iako imamo pozitivne primjere. Na primjer, kada se žena bavi građevinom, ako posjeduje firmu i upravlja njome, kaže da se neće dobro snaći. U Crnoj Gori ima puno žena koje su jako kvalitetne i uspješne u toj djelatnosti kao i u regionu takođe, tako da je to po meni još jedna predrasuda.

Dautović je istakla da za nju predstavlja najveću predrasudu činjenica da se se žene odriču nekretnine u korsit svoje brace, što u ženskom biznisu nosi veliku važnost.

,,Jako je bitno da žena posjeduje nekretninu, jer svega negdje oko šest procenata žena ima u svom posjedu neku nekretninu i možda nekih 14 procenata onih koje posjeduju sekundarne nekretnine. Sekundarne nekretnine ne igraju nikakvu značajnu ulogu kada je u pitanju odobrenje kredita kod poslovnih banaka,  kod IRF-a ili kod neke druge mikrokreditne institucije”, kazala je Dautović.

Ona dodaje da je podjela između muških i ženskih poslova u domaćinstvu još jedna očigledna predrasuda, što je naročito došlo do izražaja u vremenu pandemije, kada su žene radile od kuće, kada su morale biti i poslovne žene i majke, dok istovremeno obavljaju kućne poslove i obaveze.

,,Društvo na neki način patrijarhalno nameće da neke određene poslove ne treba da rade muškarci i onda žene sve preuzimaju na svoja leđa. U današnje vrijeme biti uspješna poslovna žena je veliki izazov za crnogorsko društvo. Čak i prilikom odabira fakulteta postoje neke određene predrasude, kada se nekad dešava da roditelji ženskoj djeci nameću koji fakultet da odaberu,tako da se baš često u društvu susrijećemo sa predrasudama”, navela je Dautović.

Kada govorimo o ženskom preduzetništvu, koliko predrasude utiču na izgradnju karijere i da li one u nekom smislu osporavaju žene u izgradnji uspješne karijere i da li možda žene na tom putu i odustaju?

Smatram da žene koje su školovane i koje kreiraju svoje biznis ideje same, one su samosvjesne i ne osvrću se mnogo na predrasude i ne traže mnogo podršku porodice i same dođu do svog uspjeha. Međutim, žene koje počinju biznis zajedno sa supružnikom kao porodični biznis, uvijek ističu to ,,Moram se dokazati da bih mogla to obavljati”. Ona unaprijed mora sve to da posloži i vjerovatno ne ide istim tokom razvoj njenog preduzeća i finansija kako bi to trebalo da bude po ekonomskom modelu, u smislu procjene  tržišta usluge ili proizvoda, već one uvijek idu težim putem. Žene moraju da se dokažu porodici da bi oni prihvatili, kako bi ona mogla da se bavi sa tim. Tako da je žena svakako u nezavidnijoj poziciji u odnosu na žene koje su osviješćene, koje jednostavno znaju same šta hoće, i ne zavise od okoline ili od roditelja i porodice šta će da im kažu.

Gdje Vi vidite rješenje za problem predrasuda u društvu?

Kada govorimo o diskriminaciji ili o predrasudama, i o našem cjelokupnom patrijarhalnom okruženju i društvu, ne vidim rješenje samo u muškarcima. Naravno da treba da se radi sa njima i da se edukuju.  Mislim da je najveći izazov sa kojim treba da se suoči sama žena u smislu jeste da ne treba neke obrasce iz prošlosti da koriste u budućnosti.  Navešću primjer, gdje recimo već dugo godina važi situacija da žena ima torturu od svekrve, da mora da se prilagodi njenoj naravi i njenim potrebama.. Potom se to prenosi kada i ona sama postane svekrva jednog dana. Ona nastavlja da radi iste stvari ,što je zaista primijetno.

Možda ova sadašnja mlađa generacija to ne primjenjuje, ali iz iskustva znam da sam objašnjavala ženama u okruženju da ne treba tako da se ponašaju. Krenimo od toga, ili kao što sam navela primjer da žena ne može sama da bude svjesna da je ona preduzetnica a ne preduzetnik , da je ona direktorica a ne direktor, i da isto  druga zanimanja imaju svoj rod. Tako da su to neke stvari koje mi same iniciramo i onda one kao takve ostaju u društvu.

Mislim da je žena ta koja treba da to mijenja u pozitivnom smislu. Smatram da žena ne treba ništa da trpi. Vjerujem da  nam je potrebna veća institucionalna podrška na svim nivoima,od najnižeg do najvišeg nivoa, zato što neke stvari se  preskoče u tom nižem nivou odlučivanja i to kasnije poprimi veće razmjere,  gdje opet ne može neko ko je na vrhu da rješava neke probleme, što se naročito odnosi na nasilje u porodici koje je sve zastupljenije, što se tokom ove pandemije primjećuje, to u mnogo većem broju nego prije pandemije.

Iako u društvu često čujemo izjavu ,,Ona to ne može.To nije za nju, ona je žena”, Dautović objašnjava da što se konkretno biznisa tiče, ne postoji razlika između onoga što može žena ili muškarac.

Sama priroda pola i roda jeste u tome da nijesmo na istom startu, jer žena ima više uloga. Kao devojka dok odrasta, ona se od malih nogu brine o svojoj porodici u kojoj je rođena , i već tada ima neke naslijeđene obrasce ponašanja, počevši od toga kada djevojčice počinju da se igraju sa lutkama, a dječaci sa automobilima.

Tada se već počinje sa prebacivanjem odgovornosti, ,,Ona će to završiti, ne sin”, i tako dolazi do toga da već od djetnjstva djeca sazrijevaju  sa tim nekim stvarima, koje se na neki način podrazumijevaju. Kasnije kada se formira porodica,ide se od toga da žena rađa I da je ona ta koja dalje odgaja djecu.  Tako da muškarac i žena već u samom startu nijesu u istoj poziciji.

Iz tog razloga postoje rodne pozitivne politike i diskriminacije, gdje se pomaže ženskom biznisu u odnosu na muški. Ja bih zaista voljela da je to u značajno  većem broju, jer se realnost zasniva više na nekoj promociji , gdje se sve završava na nekoj priči. Nema konkretne podrške, a čak i u slučaju da postoji konkretna podrška, ona je još uvijek na vrlo niskom nivou. Na tome zaista treba raditi.

Dautović smatra da donosioci odluka treba da biraju koga će imati za svoje saradnike, da to bude neko ko je reprezentativan, ko poznaje problematiku ženskog preduzetništva, neko ko zaista može da pomogne.

 ,,Mi kao organizacija od 2009. godine radimo terenski na konkretnoj podršci. Mi nijesmo naišli na odobrenje bilo koje insistucije, kad kažemo da treba da postoje biznis anđeli u ženskom preduzetništvu. Takođe treba da postoji garantno štedni fond za žene i žensko preduzetništvo, u smislu da žena ako nema kolateralu, a želi da pokrene svoj biznis, da ima uvijek tu alternativu kod garantnog štednog fonda koji će joj pomoći da ona ostvari svoj cilj.”

Dautović takođe ističe da se često susrijeće i sa poslovnim predrasudama -da recimo ako neko ne posjeduje određenu nekretninu za realizaciju svog biznisa bez obzira da li je muško ili žensko, da poslovne banke i mikrokreditne institucije pa čak I IRF se ponašaju često kao da osoba koja je došla po kredit da im oni lično daju taj kredit, iako su u pitanju institucije.

,,Poslovne banke su manje-više strani investitori, a poprimaju naš mentalitet.  Smatram da ipak treba da postoji veća profesionalnost. Često se može čuti ,, Ona to ne može” i kod poslovnih banaka i kod drugih institucija, što samo otežava ženi da uspije. Žena prelazi teži put da dođe do svog uspjeha. Ako je žena sigurna, ako je krenula, ona će istrajati i uspjeti, ipak na njenom putu nailazi na mnogo trnja”, kazala je Dautović.