Da me je iko prije nekoliko mjeseci upitao jesam li srećan čovjek, lako bih mu bez oklevanja rekao da. Živim u srećnom braku vec 13 godina. Sa suprugom imam dvoje djece, sina i kćer. Oboje dobro zarađujemo, nemamo kredita, deca su nam zdrava i ispravna.

Idila. Tako sam mislio i ja. Mnogo smo oboje radili, ja često i noću zbog prirode posla. I supruga i ja smo često službeno putovali. Ali nalazili smo vremena da budemo zajedno, da gajimo cvijeće i djecu. Naravno da je bilo nesuglasica, naravno da je bilo i teških dana, ali smo se voljeli. Mislio sam tako. Kod svoje supruge najviše sam cijenio iskrenost, čovjekoljublje i spremnost da svakome pomogne. Bila je duhovita i meni uvijek lijepa. Mislio sam da smo dobro, da idemo naprijed i da ćemo uskoro više vremena imati za nas dvoje, jer je djeci svakim danom sve manje potrebna naša pažnja, a sve više pomoć.

Sve dok nisam otišao na privremeni rad u inostranstvo. Imao sam plan i želju da tamo svi odemo i započnemo novi život . Najviše zbog perspektive za djecu i sigurnosti koju uređeni sistem na zapadu pruža. Dobio sam dobar i trajan posao sa šansom da mi plata kroz godinu dana bude dvostruka. Nažalost, tokom porodičnih razgovora i pregovora odlučili smo da ipak ostanemo u Srbiji.

Po mom povratku osjetio sam da sam sada ja u kući višak. Da me supruga više ne grli i ne ljubi i da trpi moje poljupce. Mislio sam da je ljuta jer sam je ostavio samu s dvoje djece da radi i brine o njima, pa sam bio strpljiv.

Ubrzo sam saznao da je jako intenzivirala svoje prethodne kontakte i naklonost ka jednoj indijskoj sekti i da je u to počela da uključuje i našu djecu. Pao mi je mrak na oči i tri nedjelje sam izbjegavao da sa njom o tome pričam. Onda, jedne noći kad su djeca zaspala, imali smo žučnu raspravu o svemu, a ona je samo ponavljala da ona ima pravo na duhovnost i da djecu neće više u cijelu priču uključivati.

Mislio sam da ju je sekta potpuno zaslijepela kad je izdala moje povjerenje i ljubav i smatrao sam da sam joj sad smetnja da nastavi tu svoju duhovnu praksu. Rekao sam joj da se jako protivim tome i molio je da prestane i da, ako želi naći Boga, ima ga i u pravoslavlju, vjeri u kojoj smo svih četvoro (djeca su nam krštena, a mi smo se u crkvi vjenčali).

Nastavila je sa internet-sastancima triput nedjeljno, a kako je radila do kasno po podne i željela da vrijeme provodi i sa djecom, za mene je jedva ostajalo vremena. Pored svega, zbog sukoba i oštrih riječi, nije imala ni želju da se sa mnom na bilo koji način druži.

Početkom avgusta mi je saopštila da ide u Indiju na vjersku radionicu. Bio sam potpuno skrhan i lud, jer sam znao da – ako tamo ode, više neće biti ista. U suzama sam je molio da ne ide i brakom je zaklinjao da se predomisli. Rekao sam da ću se razvesti ako nastavi sa tim glupostima. Nisu vrijedjele ni riječi njene majke i sestre koje su, iako nismo previše bliski, ovaj puta bile na mojoj strani.

Vratila se i nastavila dalje po starom. Za vrijeme boravka u Indiji provalio sam šifru na njenom mejlu i čitao prepisku sa tim ljudima. Znali su sve detalje našeg života, imali imena i sllike naše djece, a moja supruga je imala i novi rođendan. Kako sam imao dokaze da je organizacija prepletena po cijeloj bivšoj SFRJ i prepisku u kojoj se jasno vidi da su maloljetna djeca uključena u sve, napisao sam pismo jednom od rukovodilaca sekte i zaprijetio im da ću ih prijaviti Interpolu, jer je po zakonima EU zabranjena takva vjerska aktivnost sa djecom.

Nisam ništa rekao supruzi, ali sam po njenom ponašanju shvatio da su je obavijestili o svemu. Saopštila mi je da će zbog djece i braka prestati sa tim. Nisu bile bitne moje molbe i riječi, riječi čovjeka sa kojim je podigla djecu i stvorila dom, već njihova molba da zarad ostalih sa tim prekine ili da se pritaji.

Otišla je na službeni put, a ja sam sada, lud od sumnje u njenu odluku da sa sektom prestane, nastavio da vršljam po njenom mejl nalogu i pronašao da je na tom službenom putu iznajmila stan sa drugim muškarcem, sa čovjekom za koga znam da joj se udvarao, ali nisam tome pridavao pažnju jer sam svoju suprugu volio i mislio sam da nam je brak u redu.

Javljao sam joj se i raspitivao o hotelu i smeštaju, dajući joj šansu da mi kaže da je iznajmila stan na pet dana, a ne hotelsku sobu, ali ona je krila i davala neodređene odgovore.

Onda sam je nazvao i rekao da znam s kim je u stanu.

Negirala je aferu i govorila mi da sam se okomio na nju i da hoću da je izbacim iz kuće i uzmem joj djecu. Nisam to htio. Htio sam istinu. Hteo sam svoju ženu nazad. Satima sam vrtio cijelu priču kroz glavu i objašnjavao sebi da je zaluđena sektom i da je ovo samo neka osveta meni i običan bijes.

Onda sam našao službenu prepisku sa tim čovjekom sa kojim je sarađivala poslovno. Išla je unazad 10 godina. Pisma su počinjala sa – dragi, najdraži… a završavala se sa cmok, ljubim te, 1000 kissess. I on je njoj tako pisao, samo je prepiska bila službena.

Sve ove godine spavala je sa mnom, podizala djecu, ljubila me, smijala se, a na drugoj strain flertovala sa drugim.

I dalje sve poriče.

Sad idemo na bračnu terapiju. Ona se drži povrijeđeno i ljutito. Ja sam đubre koje je optužuje za nešto što nije uradila. Ja sam je odvojio od Boga i umislio aferu. Ja sam taj zbog koga je patila u braku i osjećala se suprimirano (a postigla je blistavu karijeru i živi 10 x bolje nego što je živjela prije našeg vjenčanja).

Istrajavam u terapiji Mislim da je potpuno nerealna i neuviđavna zbog onoga šta je uradila. Ako je bolesna ,ja osjećam obavezu da je ne napustim u teškim vremenima.

Podižem djecu i čekam trenutak u kojem ću opet vidjeti ljubav u njenim očima. Ali kako stoje stvari…toga neće biti. A bez toga, bez ljubavi, ja sigurno nemam razloga da joj oprostim i živim u tehničkom braku djece radi. U braku sa lažljivicom.

Patnja u svakom pogledu, samo što razvod daje nadu da sretnem neku drugu s kojom ću možda opet imati ljubav.