NA FTH SVJEDOČE: UZIMAJU VIŠE OD ONOGA ŠTO IM PRIPADA!

Da li je Fakultet za turizam i hotelijerstvo privatno vlasništvo ili dio Univerziteta Crne Gore?

Kada ste u radnom odnosu jedan od najvažnijih uslova za vašu angažovanost, rad i trud, jeste zdrava atmosfera na poslu, dobra komunikacija i odnos sa ostalim zaposlenima, ali i nadređenima. Prostorije Fakulteta za turizam i hotelijerstvo u Kotoru ispunjene su ustajalim vazduhom i teškim zadahom, a pojam “dobra atmosfera” izgubio je svoj značaj i njegovi tragovi se ne naziru već godinama. Donošenje neobjašnjivih odluka i sprovođenje istih u korist pojedinaca doveli su do netrpeljivosti među zaposlenima i jedne jako loše radne sredine. Stoga i ne čudi otkud se pojavljuje velika neorganizovanost i loš način funkcionisanja ove visokoobrazovne ustanove, koja studentima treba da “usadi” zdravu akademsku svijest, a ustvari je guši.

Viktorija Latković, rođena 07.09.1968. u Kotoru, već 18 godina je dio radnog okruženja pomenutog fakulteta i neko ko zna kako ova ustanova “diše”. Prema njenim riječima, 1999. godina predstavljala je početak nečeg obećavajućeg, sa pravim ljudima u pravom trenutku, koji su se trudili da ovaj fakultet dobije na značaju i ugledu. Kako je vrijeme odmicalo smjenjivali su se ljudi na funkcijama, dolazili pojedinci koji su htjeli više od onoga što im je pripadalo i polako počeli preuzimati stvar u svoje ruke. Atmosfera se kvarila, iznenadne odluke dovodile su do talasa i uzburkanosti, ali bi i sve dobilo zatišje zbog velike nadmoći pojedinaca i njihovog prevelikog uticaja. Od tog perioda došlo je do značajnih promjena (kako u planu i programu, tako i u strukturi zaposlenih, načinu rada i cjelokupnom funkcionisanju), o čemu svjedoče riječi intervjuisane u nastavku.

Na Fakultetu za turizam i hotelijerstvo počela si da radiš davne 1999. godine (to je već 18 godina rada). Za jedan toliko dug period “ispratila” si četiri dekana, brojne profesore i ljude koji su radili na tom fakultetu. Reci nam kako je fakultet tada funkcionisao i u kakvoj atmosferi je započeo tvoj angažman?

–  Svakako da sam u tim godinama bila poletnija, puna energije i volje za radom i napredovanjem, ali i prepuna očekivanja! Počela sam da radim kao referent studentske službe, kada se Fakultet za turizam odvojio od Fakulteta za pomorstvo, u kancelariji sa službenicama koje su me tada počele učiti poslu (gospođe Ćorović, Vuksanović i Todorović, kojima sam jako zahvalna na svemu!). Bolje da me ne pitaš za razliku između tadašnjeg i trenutnog stanja, jer nerado pravim paralelu! U tom periodu bilo je posla, i to onog udarničkog, rudničkog – ručno i mučno, ali i ljudski! Imala sam osjećaj da se nalazim u timu i da se radi, ne obazirući se na to da li je vikend ili praznik. Moram priznati da je bilo prisutno mnogo više poštovanja, bili smo milostiviji jedni prema drugima, kao i prema studentima. Radila sam u službi, “selila” fakultet sa ostalim zaposlenima, nosila, čistila, “čuvala” studente na ispitima. Jednom riječju: bila sam u divnoj ekipi! Slagala bih kada bih rekla da je danas tako. Nema organizovanosti, nema više onakve saradnje, odnosi među nama konstantno se pogoršavaju. Trenutno stanje je, moram priznati, jako loše!

Kada je stanje na fakultetu počelo da se mijenja na gore? Koji su to bili prvi “znaci” koji su nagovještavali početak jedne ne tako zdrave atmosfere i preokret stvari u korist pojedinaca, a na uštrb drugih zasposlenih?

–  Sve je započelo prije tri godine – odlaskom velikog pravnika i profesionalca, gospođe Pasković Ane, i dolaskom pravnice sa Pomorskog fakulteta, Anite Gvozdenović. Za razliku od rada sa pravnicom Pasković, koja mi je bila nadređena, ja, kao službenik, osjećam na svojoj koži poslovnu “ogoljenost” i moram priznati da sam osjetila dozu nesigurnosti njenim odlaskom, jer nijesam završila pravni fakultet. Sve promjene, pravilnike, novitete, promjene izdate u SLCG, pa čak i objave izgubljenih indeksa i diploma, koleginica Pasković je meni dostavljala i harmonizovano smo radile. Dolaskom gore pomenute to je nestalo iz opisa njenog posla, dok se vrlo često služila rečenicom-izgovorom “Pogledaj na sajtu UCG-a”. Moraš priznati da to predstavlja ogromnu razliku! To daje sliku o početku jedne ere koja traje i koja će trajati dok su lični interesi ispred ostalih!

Da li to znači da je Anita Gvozdenović postavljena na mjesto pravnika neispunjavajući sve uslove za rad i bez potrebnih referenci? Da li nam možeš navesti neke situacije u kojima je pomenuta pokazala nestručnost, neznanje i neprofesionalni odnos prema nekome od kolega, prije svega, prema tebi?

–  To pitanje sam sama sebi postavljala bezbroj puta, ali nijesam neko ko je testirao i provjeravao njene sposobnosti. Ja sam samo njenim dolaskom osjetila jedan “zadah” u atmosferi, kao i bolesno stanje nas zaposlenih. Pojedinačno nas je privodila na razgovor u svoju kancelariju, “opipavala” teren kakav je ko i sa kim dobro funkcioniše. Žena je, možda, i neprevaziđen stručnjak, pravni ekspert, ali ja tu stručnost u poslu između mene i nje nijesam osjetila! Već sam pomenula da se u startu ograđivala od studentske službe, govoreći da ona nije odgovorna i da sve imam na sajtu Univerziteta Crne Gore, što ne karakteriše stručnjaka za djelatnost koju obavlja. Sa druge strane, njenu ogromnu neprofesionalnost osjetila sam u toku mog bolovanja, jednog jako bolnog perioda života… Gubitak brata i tri jako zahtjevne operacije odvojile su me od radnog mjesta na određeno, što Anitu Gvozdenović nije omelo, već, naprotiv, dalo joj podstrek i inspiraciju za raznim komentarima o mom radu. Imam, čak, i jednu našu prepisku gdje je iz bolnice molim da nema potrebe za istim, ali se ona ne oglušuje. Sve ovo govori o velikoj neprofesionalnosti Anite Gvozdenović. Zašto? Zato što profesionalac na radnom mjestu i u radnom prostoru ne vodi privatne ratove sa zaposlenima (on se izdigne i postidi te na neki način, ali ne i u slučaju pravnice Gvozdenović!). Ona je toliko DALEKO OTIŠLA, razvlastila me punomoći potpisa na uvjerenjima koje printam i ovlastila pripravnicu koja je postavljena na mjesto SEKRETARICE. Zamisli da neko, ko je do juče bio student, a pritom obavljao posao pripravnika uz produženje ugovora, uliva više povjerenja za sve što prethodi potpisu, nego neko ko tu radi od 1999. godine?!

Da li je moguće da sekretar jednog fakulteta ima toliku slobodu i, prije svega, ovlašćenost za takvim koracima? Ko još utiče na takve odluke i daje “zeleno svijetlo” Aniti Gvozdenović?

–  Nažalost, moguće je! Pravnica je vjerovatno zadobila veliko povjerenje i dekanica joj prepušta takve odluke (zamisli kako bi bilo da dekanica mora sama o svemu da vodi računa, od portira pa nadalje?!). Zato postoje koordinatori, šefovi odsjeka, pravnik… Odluke koje se tiču mene (pogotovo posljednja tokom čijeg donošenja nijesam ni pitana za radno mjesto rukovodioca studentske službe), imajući u vidu da sam lično obučavala sve one koji su dolazili kao ispomoć, donijela je pravnica u odsustvu dekanice koja je bila službeno odsutna. Aneks ugovora o radnom mjestu rukovodioca dat je na potpis koleginici oko 15:20h, a samo nekoliko dana kasnije traženo je mišljenje rektorke Radmile Vojvodić o istom, obavijestivši je ranije o zdravstvenom stanju referenta koji je već “godinama” na bolovanju. Budući da sam “godinama” bila na bolovanju, ko me je do tada mijenjao?! Čemu onda inaćenje za isplatu sredstava, neukusne izjave i progon bolesne koleginice?

Nakon svega možemo zaključiti sljedeće: dolaskom određenih ludi došlo je do sprovođenja koraka koji su doveli do značajnih promjena, i to na uštrb drugih zaposlenih, ali ne i pojedinaca. Možeš li nam reći kakvo je trenutno stanje na fakultetu? Koje su to značajne promjene, iliti dešavanja, koja su obilježila posljednji period?

–  Trenutno je novost da je dojučerašnja daktilografinja, zatim sekretarica dekana, dobila aneks ugovora za rukovodioca studentske službe bez intervjua, čak i razgovora sa mnom, što bi se u nekoj normalnoj sredini smatralo prirodnim potezom, s obzirom na činjenicu da sam na fakultetu dugih 18 godina. Za ulogu rukovodioca studentske službe uslov je bio završen pravni fakultet, a sada toga nema – odmah se dobija mjesto rukovodioca službe! Nemam ništa lično protiv koleginice, ali način i razlog je trebalo profesionalnije odraditi. Sa druge strane, moram napomenuti, nijesam očekivala ni pohvale ni nagrade, niti su mi iste potrebne, ali sam zaslužila da me dekanica obavijesti kako dolikuje. Ovako se samo kvari atmosfera. Međutim, ima i moje krivice, priznajem. Uzdala sam se u riječ, a nijesam smjela!

Spomenula si da si uskraćena za novčanu nadoknadu koja te je sljedovala nakon operacije. O kojoj sumi je riječ i zašto nijesi isplaćena? Da li su uslijedili neki izgovori? Kako se odvijala čitava situacija?

–  Na inicijativu dekanice odmah mi je isplaćen iznos od 600 eura. U međuvremenu sam imala još dvije ozbiljne operacije (period april-avgust 2016. godina), i prostor za dodatnu isplatu je postojao, makar za pokrivanje troškova avionske karte, jer mogućnosti za drugim prevoznim sredstvom nijesu postojale u datom trenutku. Međutim, sve je dobilo svoj preokret kada se pravnica počela baviti matematikom, koju smo, hvala bogu, svi savladali još u osnovnoj školi! Zahvaljujući predsjednici Sindikata Fakulteta za turizam i hotelijerstvo, profesorici Ivoni Jovanović, koja je tražila da mi se omoguće sredstva za koja ista odvajam, sindikat mi je dvaput uplatio iznos od 200 eura. Zatim je pravnica te dvije sume prostom računskom radnjom sabrala i… Znate šta? Zaključila je da mi je to sasvim dovoljno novca! Onda se pitam: čemu takvo ponašanje? Zašto takav progon od strane Anite Gvozdenović, provjere nad nekim ko ne može da reaguje, jer sam bila vezana za krevet u bolničkoj sobi?! Odgovor pokušavam da pronađem, ali ne uspijevam.

Da li si nakon čitave situacije, koja za tebe nije imala pozitivan ishod, pokucala na vrata Rektorata Univerziteta Crne Gore? Da li je sa njihove strane uslijedila reakcija?

–  Nijesam pokucala na vrata Rektorata, ali to ne znači da neću! Pokucala sam dekanici na vrata i na razne načine joj se obraćala, ali odgovor nijesam dobila. Postupak i nastavak ponašanja pravnice samo se produbljivao.

Tražeći komentar na rad Viktorije Latković, dobila smo odgovor od bivšeg studenta Nikole Tufegdžića (br. indeksa 30/T-2008/2009):, koji u svojoj izjavi nije štedio riječi, opisujući kakav je odnos Viktorija Latković imala prema studentima:

–  Ne znam kakvo je trenutno stanje u studentskoj službi, ali bih volio da upoznam toga studenta, koji je završio studije, da mi kaže kako mu Viktorija Latković nije izašla u susret. Tih godina je, jednostavno, vedrila i oblačila, kao što bi se reklo. Lično je znam i mogu reći da je pravi profesionalac u poslu, i zbilja ne znam kome ona to može da smeta u istom?! Umjesto što taj neko “preispituje” njen rad, bolje bi bilo da se sobom pozabavi. Sa nama, studentima, zasigurno je teško “izaći na kraj” i nije lako svima ugoditi, ali Viktorija je to znalački radila! I da joj se ponudi beneficirani radni staž za njen rad, trud i zalaganje – malo je!

–  Smatram da je služba funkcionisala besprekorno! Mislim da nikada nikome nije rekla “Neću” ili “Ne mogu”– riječi su Žarka Lauševića, svršenog studenta specijalističkih studija Fakulteta za turizam i hotelijerstvo (br. indeksa 22/T-2009/2010):

Ismet Mustajbašić, student osnovnih studija (br. indeksa 79/T-2007/2008) , dodao je:

–  Viktorija je “blago” koje imamo na fakultetu, uvijek smirena i nasmijana. Šta god mi je bilo potrebno ona je to brzo rješavala, izlazila u susret apsolutno svim studentima. Takav rad i predanost predstavljaju rijetkost u današnjem svijetu. Hvala joj za sve!

Studentska služba, pod palicom novog rukovodioca, posljednjih dana ne radi u skladu sa radnim vremenom. Radno vrijeme je od 8 do 16, a rad sa strankama od 9 do 12 časova. Prostorija se nerijetko otvara oko 10 časova, dok se u njoj nalazi samo jedna osoba. Studenti, koji dođu da preuzmu svoju diplomu ili traže potrebne dokumente, dolaze u situaciju da čekaju i postavljaju pitanja u dekanatu “Zašto studentska služba ne radi?”.

Izvor: ivankasimonovic.blogspot.com