Hrišćani danas slave mučenika Zosima pustinjaka, sveca koji je skoro cio život proveo u divljini kroteći i družeći se sa divljim zverima.

Zosim se u planine otisnuo iz Rima, shvatajući da u toj državi nema mjesta za hrišćane. Posle mnogo godina pronašao ga je kilkijski knez Domestijan.

Upitavši starca ko je i od kada je u planini, Domestijan dobi odgovor da je u pitanju hrišćanin koji je tu došao da bi slobodno mogao da praktikuje svoju vjeru.

Uvrijeđeni knez odluči da ostarelog Zosima silom odvede u Nazaret, gde je naredio da ga muče tako što će ga baciti u gladijatorsku arenu sa divljim zvijerima, sve dok se ne odrekne hrišćanske vjere.

Zosima međutim ni jedna zvijer u areni nije htjela da pipne jer je on u planini naučio kako da komunicira sa njima i da ih kroti.

Bijesan knez na kraju naredi da Zosimu vežu kamen oko vrata i objese tako što će ga okačiti o prvo drvo. Međutim, predanje kaže da je jedan veliki lav iz arene odmah pritrčao i podmetnuo svoju glavu pod kamen, kako bi Zosimu koliko-toliko olakšao muke.

Zosim je na kraju sam odlučio da se sam preda Bogu, a svom mučitelju je poručio da je “glupo da dalje muči ove zvijeri i samog sebe, te da ću mu on olakšati muke”.

(Telegraf.rs)