Pričešća u spuškom zatvoru

Već deset godina otac Stanislav Tatić, paroh spuški, nosi neobično poslušanje – duhovno upravlja zatvorenicima koji se nalaze u zatvoru „Spuž“. Služi Svetu liturgiju, ispovijeda, pričešćuje i krštava ljude u uglu zatvorske trpezarije. Vjernika ima, čitavo bratstvo.

Na bogosluženje u Kazneno-popravnom domu dolaze ljudi željni i spremni da svoje „kodekse“ i kriminalne dosijee bar u to vrijeme odlažu u zaborav. Stekao je ogromno povjerenje zatvorenika koji ga lično pozivaju da im udijeli savjet, „razbije“ malodušnost, omami ih optimizmom! Sa nekima je prijateljstvo nastavio i posle izlaska iz zatvora.

A duhovno buđenje u KPD „Spuž“ počelo je poslednjih dana 2003. kada je prvi put poslije Drugog svjetskog rata u zatvoru služena Sveta arhijerejska liturgija. Službu je obavio mitropolit Amfilohije sa sveštenstvom i monahinjama manastira Ždrebaonik, da bi potom svoju misiju započeo i otac Stanislav.

– Kada sam prvi put zakoračio kroz zatvorska vrata proželi su me snažan osećaj i želja da niko nikada ne dospije u zatvor. Sjećam se prvog Vaskrsa kada je uprava pustila najprije da uđu Miraševi, kod kojih se „pričestilo“ devet zatvorenika, a kod mene 250! Bog je dao da se godinama koje su dolazile u zatvoru formira pravoslavno bratstvo koje uspješno deluje.

Kako je vrijeme odmicalo „veza“ ovog duhovnika sa zatvorenicima postajala je sve čvršća. Otac Stanislav služi liturgiju, ispovijeda i pričešćuje. Često čuje od ovih ljudi ono što drugi ne uspijevaju. Njihove muke ostaju zauvijek tajna.

– Nema toga ko bi mogao da me natjera da pogazim svetu tajnu ispovijesti. Nijedan zatvorenik nikada nije sumnjao u moju lojalnost.

Naš sagovornik kaže da među njegovim parohijanima ima priličan broj onih koji su ostali u vjeri i poslije izlaska iz zatvora.

– Bio je jedan koji je na pričešću često govorio da mu Bog neće nikada oprostiti grehove. Govorio sam mu da treba iskreno da se pokaje. Poslušao je moje riječi, pa i danas dolazi u crkvu u Spužu. U međuvremenu sam ga vjenčao i sina mu krstio. Oženio se djevojkom koja je takođe vjernik. Potpuno je promijenio život, redovno se ispovijeda i pričešćuje, a do dolaska u zatvor nije takav bio.

Ipak, nije bilo lako probuditi okorele kriminalce i vratiti ih sa pogrešnog puta, spasiti ih života bez vjere.

– Ako mijenjate čovjeka bez Hrista vi mu ne dajete uzor, pričate mu bajke. A njih su upravo bajke dovele tu gdje jesu. U zatvoru sam čuo mnogo, ali su me zapažanja nekih neobrazovanih ljudi posebno iznenadila i natjerala na razmišljanje. Tako me je jedan pitao: ko je Miraš Dedeić? Kada sam mu rekao da je bio sveštenik u Rimu, pripadao Vaseljenskoj patrijaršiji, koga je patrijarh vaseljenski raščinio i stavio pod zabranu sveštenodejstva da bi potom došao u Crnu Goru i proglasio samog sebe za vladiku, odgovorio mi je: „To bi isto bilo kao kad bih ja po izlasku iz zatvora rekao da sam ministar finansija!“ A kako, priupitah. „Lijepo. Pljačkao sam banke“, uslijedio je kratak odgovor.

Kontrola

Uvijk kada otac Stanislav ulazi u zatvor, kontrola na kapiji je neizbježna. Kaže da mu ona više ne pada teško, ali osjeća da je stražarima postalo neugodno.

– Pošto ulazim sa putirom i pričešćem, ne dozvoljavam da se to profaniše i da svako otvara i gleda. Postoji granica i oni to razumiju.

 Kapela u zatvoru

 U krugu spuškog zatvora uskoro će početi da se gradi kapela-crkva u kojoj će moći da se služi sveta liturgija, ispovIJedaju, pričešćuju i krštavaju zatvorenici.

– Projekat sam vidIo pre nekoliko dana i, koliko sam razumeo načelnika, vrlo brzo će početi radovi – kaže otac Stanislav.

(Novosti)