“Reforme su uspješne samo ako se mijenja svijest”

Bugarski ekonomista dr Simeon Đankov predstavio je juče na Univerzitetu Donja Gorica knjigu “Veliki preporod”, a u razgovoru za DN otkrio je šta su ključne prepreke reformskim procesima u postkomunističkim društvima.

“Jedna od ključnih prepreka mijenjanju sistema i svijesti ujedno je rast popularnosti i podrške populista, što im osigurava moć. To vidimo na primjerima Viktora Orbana u Mađarskoj, kao i Vladimira Putina u Rusiji. Ovakvi lideri sprečavaju da moć mijenjanja društva bude u rukama građana, jer ključni procesi zavise od njihovih ličnih odluka. Druga prijetnja je kriza u eurozoni i nezadovoljstvo fiskalnom disciplinom, a to pokazuju načini na koje su u toj oblasti naišli Robert Fico u Slovačkoj i Plamen Orešanski u Bugarskoj. Proces reformi je pokrenut, ali su se one u jednom kriznom trenutku zaboravile, jer su građani počeli da zaboravljaju na negativnu stranu komunizma, centralnog planiranja i prepreka koje stvaraju demokratiji”, kazao je Đankov.

Prema njegovim riječima, u Crnoj Gori je situacija u ovoj oblasti slična onima koje su prošle kroz proces tranzicije.

“S tom razlikom što činjenica da je riječ o mnogo manjem sistemu stvara ambijent u kojem se promjene brže odvijaju, a to je ono što je ključno u ovakvim procesima. Crna Gora je u svijetu na 36. mjestu na listi zemalja rangiranih po lakoći obavljanja biznisa. To je za zemlju u kojoj je prije nešto više od dvije decenije većina kompanija bila u državnom vlasništvu veoma dobar plasman, naročito jer se pokazuje da postoji tendencija za poboljšanjem plasmana. Međutim, ni u Crnoj Gori, kao ni u većini zemalja sa tim stepenom razvoja u Evropi građani nijesu najsrećniji, iako u Vašoj zemlji postoje broj ni uslovi da građani to budu”, istakao je on.

Na pitanje zašto smo onda, ako uslovi postoje, manje srećni od stanovnika zapadne Evrope, Đankov odggovara da  je percepcija lične sreće u razvijenim i manje razvijenim zemljama druga.

“U razvijenim zemljama ljudi ličnu sreću u mnogo manjoj mjeri vezuju za ono što radi njihova vlada, dok je u zemljama u razvoju ta povezanost izuzetno velika. Prosječan građanin neke zapadnoevropske zemlje je gotovo dvostruko zadovolj nij i svoj im životom, jer smatra da je on taj koji kreira šanse i određuje svoj put, a kada ga pitate da ocijeni rad političara, reći će da “tu neka gomila budala nešto radi”, ali da ga to ne ugrožava previše. U manje bogatim zemljama prosječni građani ličnu sreću tijesno povezuju sa svojom ekonomskom situacijom i mnogo manje vide sebe kao nekoga ko to može da bez promjene stanja u društvu sam sebe učini srećnijim”, istakao je on.