EPSKI ODGOVOR ADNANU MUHOVIĆU

Nakon izjave Adnana Muhovića, u kojoj ismijava Crnogorce i vrijeđa Njegoša, čuveni pjesnik epske poezije Slavko Perošević, napisao je pjesmu, kao odgovor Adnanu Mušoviću, a ova pjesma će ući u njegovu najnoviju zbirku epskih pjesama „Tragom struna kroz oganj plotuna“.

ADNANU MUHOVIĆU

Evo jutros u novine
Ja pročitah, Bože žali,
Da je Njegoš genocidan
A mi da smo narod mali!

Iz Bihora iz Petnjice
Muhović nam Adnan piše
Da Bošnjaka njegovijeh
Od nas ima puno više!

I s prezirom nekakvim se
Podsmjehuje Crnoj Gori
Pa mi ruka pero uze
I vako mu odgovori:

Je’li hrabrost, Muhoviću,
Moga roda bila mala
Kad je glava Čengićeva
Pod Mirkovom sabljom pala!

Je l’ Džaković vojevoda
Na turskome mostu streka
Đe stajaše zvek handžara
I plotuna turskih jeka!

Je’l’ se Nikac uplašio
Kad na Čevska Ubla banu
I silnome Ćehaj paši
Smrtonosnu zada ranu!

Da o tome istorija
Kroz vjekove duge piše
Njih je bilo četrdeset
A Turaka stoput više!

Đe god da se boj vodio
I bitka se bila neka
Nikad nije Crnogorac
Pred dušmanskom silom streka’!

Đe je vrela krv točila
Đe god da je bilo klanje
Pobjede smo odnosili
Iako nas bješe manje!

Jer oružje boj ne bije
Nit boj bije brojnost jaka
No boj bije, Muhoviću,
Hrabro srce u junaka!

Je l’ Popović Đoko s Cuca
U grudima straha ima
Na Do Vučji s jataganom
Kad izleće pred Selima!

I glavu mu posiječe
Da svi vide i svi znadu.
Je l’ se Mina uplašio
Kad je sjek’o Mekić Kadu!

A krvava Vrtijeljka
Još Pivljanin pamti Baja
Što do zadnje kapi krvi
Na braniku srpstva staja!

Na Krusima, Muhoviću,
Dok ječaše bitka ljuta
Je l’ se silni Novak Vukov
Uplašio od Mahmuta!

Da li pamti istorija
Takve bruke i sramote
Kenjo Stankov sam sa četom
Grad žabljački kad vam ote!

Je l’ Miljanov Marko s Kuča
Jednog nama davnog ljeta
U krvavu Podgoricu
Sam na hatu ulijeta!

Kano Peko, kano Jole
I junaci mnogi drugi
Je l’ Osmana, Novak Ramov
U krvavoj smak’o Dugi!

Je li silnog Turan-bega
Na megdanu Jovan smaka
Vas je vazda bilo mnogo
A nas samo jedna šaka!

Istina je da ni sada
Mi nijesmo puno brojni
Al’ kad trube ratne jeknu
I poklič se čuje bojni.

Kad ka nama oblak krene
Tmurni kada dođu dani
Svaki od nas poletjeće
Da ognjište svoje brani!

Uplašit nas neće nikad
Zvek ničijih bajoneta
Jer sloboda Crne Gore
Svakome je od nas sveta!

S poniženjem ti govoriš
Manje nas je od Tuzlaka.
Zar orlova manje nema
Od vrabaca i od svraka!

Tvoja riječ sa prezirom
Ljagu na moj narod baca
Zar vukova u planini
Nema manje od ovaca!

Pa nek ove r’ječi moje
U tvoj mali mozak uđu
Da ne blatiš Crnogorce
I svetinju diraš tuđu!

Ako Njegoš nije dobar
I ako ti ima manu
Šta u Crnoj Gori tražiš
Što ne ideš Erdoganu!

Nije Njegoš, Muhoviću,
U Aziju Malu iša’
Noževima tursku nejač
Da siječe i kaiša!

Nit je raju nabijao
Na mačeve i na kolje
No junački Osmanlije
Na krvavo ček’o polje!

I živio ko vuk gorski
U vrletne kamenjare
Al’ ne htjede prodat dušu
Za bogatstvo i za pare!

I sva sila nije mogla
Da njegovu hrabrost slomi
Kada vjeru za večeru
Proda plahi i lakomi!

Narod gladan i napaćen
Na borbu je podstrekiva
I okružen turskim morem
Slobodu je srpsku sniva’.

I pišući Gorski v’jenac
Sebi vječnu slavu zida
A ti danas na nj’ ga huliš
Bez sramote i bez stida!

Da u glavi išta imaš
Vidio bi, moj Adnane,
Da ne mogu bit zločinci
Oni što prag kućni brane!

Još se narod srpski sjeća
Nečuvenih turskih zala
Pet vjekovnog robovanja
Oštrog kolja i vješala!

Od Stambola pa do Beča
Svirepost se turska čula
Lobanjama srpske djece
Zidana je Ćele-kula!

Pa u svojim osudama
Moraš imat više mjere
Jer i ti si ipak Srbin
Samo što si druge vjere!

Na tavanu kod svog đeda
Još krst imaš i svijeću
Niko nije, Muhoviću,
U izdaji naš’o sreću!

Pa te zato savjetujem
Da osvjetlaš obraz crni
Budi čovjek, hrabrost skupi
I srpskoj se vjeri vrni!

Ako nećeš – ne sij mržnju
I s nama se ne inati
Svoje voli, ali tuđe
Ne napadaj i ne blati!

(IN4s)