Hraniteljstvo: Ne bih bolje živjela ni sa ocem i majkom

Studentkinja treće godine Ekonomskog fakulteta u Podgorici Sandra Manojlović imala je sreće da od svoje druge godine, zajedno sa godinu mlađom sestrom Jelenom, studentkinjom prve godine engleskog i italijanskog na fakultetu Mediteran, odrasta u hraniteljskoj srodničkoj porodici.

“Splet životnih okolnosti učinio je da otac nije mogao da brine o nama nakon majčine smrti, pa su brigu u potpunosti preuzeli baba, deda i tetka sa očeve strane. Tetka se od prvog dana žrtvovavala i nama posvetila najbolje godine i, šta god da uradim, nikada neću moći da joj se odužim za sve što je radila i dan-danas radi za nas. Ali, ako ostanem na pravom putu, ako završim fakultet i budem uspješna u životu mislim da će joj to biti najveći poklon, jer su uvijek govorili meni i Jeleni da budemo ljudi i da budemo čovječni, a sve ostalo dođe”, priča za Dnevne novine 20-godišnja Sandra.

Iako nikada nije mogao da se stara o njoj i sestri otac je, kaže, održavao normalne odnose sa njima, a veliku podršku pružala im je i očeva druga sestra, koja sa porodicom živi u Trebinju.

Potpuna posvećenost

Tetka, baba i deda su toliko bili posvećeni podizanju nje i sestre da, kako kaže, nikada nisu ni smatrale da su u hraniteljskoj porodici, dok se to posljednjih godina nije malo više promovisalo.

“S obzirom da ne znam kako je to živjeti sa majkom i tatom uvijek sam govorila da je to za mene idealna porodica, jer nikada nisam osjetila apsolutno nikakav nedostatak ni u materijalnom ni u emotivnom smislu. Bila sam potpuno ispunjena i čak mislim da je dosta mojih drugara iz osnovne i srednje škole moglo da mi pozavidi na životu kakav vodim. Jer tetka je stvarno “pravi vuk”, toliko se borila i dan-danas se bori za nas, pošto su deda i baba preminuli”, ističe Sandra i dodaje da nikada nije ni pomišljala kako bi joj bilo da živi sa ocem i majkom.

Sa tetkom, babom i dedom imale su sve jer su ih, kako kaže, učili pravim vrijednostima.

“Uvijek su bili tu da nas podrže i ohrabre tako da mislim da je to jedna prava porodica. Nije bitno ko mi je na papiru otac i majka već onaj ko se zaista zalaže za vas čitavog života i trudi se iz dana u dan da nas izvede na pravi put”, naglašava Sandra.

To je bio i razlog zašto je, tvrdi, i pristala da promoviše hraniteljstvo od početka, jer je Crna Gora tradicionalno društvo u kojem ljudi misle “nije moje dijete neću da brinem o njemu”.

“Odrastala sam u idealnoj porodici i bila sam zaista srećna i drago mi je što sam uspjela na neki način da doprinesem i kod drugih ljudi podignem svijest o samom hraniteljstvu. T ek prije nekoliko godina postala sam svjesna da živim u hraniteljskoj porodici. Nisam znala šta znači taj termin niti sam ga do trećeg razreda srednje škole koristila. Meni je to uvijek bila moja idealna porodica u kojoj mi je bila pružena i ljubav i pažnja i razumijevanje apsolutno sve”, naglašava Sandra i dodaje da joj i danas drugarice zavide na njenoj porodici zbog čega je presrećna i ponosna što sam odrasla baš u takvom okruženju.

Ipak, svjesna je Sandra da nemaju svi sreće koji odrastaju u hraniteljskim porodicama.

“Ja sam imala sreće da odrastam s njima i sigurna sam da bolji život sa ocem i mjakom ne bih imala. Zrelija sam u odnosu na vršnjake, jer me život malo drugačije naučio kako da gledam na stvari. Život nam svaki dan zadaje udarce i kad imaš prave ljude oko sebe, odnosno ljude koji te razumiju, onda je to to” zaključila je Sandra, ne mogavši da sakrije sreću što dolaze praznici, a sa njima u goste i tetka iz Trebinja sa porodicom i što će svi biti na okupu.

Prvi korak

Da bi neko postao pružalac usluge porodičnog smještaja potrebno je da preda molbu nadležnom Centru za socijalni rad nakon čega će stručni tim Centra ocjenjivati podobnost porodice putem razgovora, kućnih posjeta i obuka.

“Ako se porodica smatra podobnom, kod nje će biti smješteno dijete čijim potrebama ta porodica može najadekvatnije odgovoriti. Centar je dužan da obezbijedi hraniteljskoj porodici odgovarajuću pripremu za podizanje i vaspitanje djeteta, a djetetu omogući da slobodno izrazi svoje mišljenje u vezi sa smještajem u hraniteljsku porodicu i da to mišljenje cijeni u skladu sa uzrastom i zrelošću djeteta”, pojasnili su iz Ministarstva.

Stručna i novčana podrška

Pružalac usluge porodičnog smještaja hraniteljstva ima pravo na stručnu podršku, naknadu troškova smještaja korisnika i naknadu za rad.

“Mjesečna naknada troškova smještaja korisnika u hraniteljsku porodicu utvrđuje se u visini troškova smještaja u javnoj ustanovi socijalne i dječje zaštite koju određuje nadležni organ državne uprave što iznosi 250 eura mjesečno. Naknada za rad pružaoca usluge standardnog, urgentnog i povremenog porodičnog smještaja utvrđuje se u procentu od visine troškova smještaja korisnika u javnoj ustanovi socijalne i dječje zaštite, i to za jednog korisnika 30 odsto što iznosi 75 eura mjesečno, a 15 odsto za svakog sljedećeg, što iznosi 37,5 eura mjesečno” ponovili su iz Ministarstva.

Naknada za rad pružaoca usluge porodičnog smještaja-hraniteljstva uz intenzivnu ili dodatnu podršku, dodaju, utvrđuje se u procentu od visine troškova smještaja korisnika u javnu ustanovu socijalne i dječje zaštite i to za jednog korisnika 50 odsto što iznosi 125 eura mjesečno, a 25 odsto za svakog sljedećeg korisnika što iznosi 62,5 eura mjesečno, kada je na smještaju više od jednog korisnika.

“Pored naknade koja se dobija po osnovu hraniteljstva, kao i naknade hranitelju, djeca imaju pravo na dodatak za djecu, pravo na odmor i rekreaciju u Javnoj ustanovi za odmor i rekreaciju djece “Lovćen-Bečići” kazali su iz Ministarstva.